Zadarkinja Mare

Извор: Викизворник


Zadarkinja Mare

Ovce pase Zadarkinja Mare
Povrh Zadra grada bijeioga,
Pa je svojim ovcam' govorila:
„Pas'te s mirom, bile ovce moje,
S mirom pas'te, straha ne imajte 5
Ni od cara, ni od njeg'vih sluga!
Ja ću poći na moje livade
Lipu kitu cvića ubirati,
Što no ću ih Bogu darivati."
Misli mlada, da nitko ne čuje; 10
Slušale je dvi careve sluge.
One išle caru čestitomu,
Pak su njemu 'vako besidili:
„Oli neznaš, moj čestiti care,
Oli ne znaš, ol za to ne haješ: 15
Ovce pase Zadarkinja Mare
Povrh Zadra grada bijeioga,
Pa je svojim ovcam' govorila:
Pas'te s mirom, bile ovce moje,
S mirom pas'te, straha ne imajte 20
Ni od cara, ni od njeg'vih sluga!
Ja ću poći na moje livade,
Lipu kitu cvića ubirati,
Što no ću ih Bogu darivati!"
Nato se je care rasrdio, 25
Pa je svojim slugam' govorio:
„Vi hajdete u gore zelene,
Uhvatite Zadarkinje Mare,
Vežite joj ruke naopako,
Pak je meni caru dovedite!" 30
Oni odu u gore zelene.
Netom ih je Mare opazila,
Odmah se je jadu domislila,
Pa je njima tiho besidila:
„Vami bora, dvi sluge careve! 35
Kuda ste se danas zaputili?"
Govore joj dvi sluge careve:
„Baš do tebe, Zadarkinjo Mare!
Posla' nas je care gospodare.
Da mi tebe uhvatimo, Mare, 40
Vežemo ti ruke naopako,
Pred kolina njemu dovedemo."
Govori im Zadarkinja Mare:
„Nije triba, dvi sluge careve,
Da vi mene tako uhvatite, 45
Nit vežete ruke naopako;
Ja ću sama prid cesara poći."
Upute se dvi careve sluge,
A za njima Zadarkinja Mare.
Kad je Mare prid cesara došla, 50
Na gola je kolina kleknula.
Pa je caru 'vako besidila:
„Što me zoveš, care gospodare?"
Ali joj je care govorio:
„Je l' istina, Zadarkinjo Mare, 55
Je l' istina, što ljudi govore?" —
— „„Istina je, care gospodare!
Sve istina, što ti ljudi kažu.""
Nato joj je care govorio:
„O1i voliš, Zadarkinjo Mare, 60
Oli voliš, da te konji taru,
Oli voliš, da te vatra gori,
Oli voliš, da te sablja siče?"
Govori mu Zadarkinja Mare:
„Tebi bora, care gospodare, 65
Nisam trava, da me konji taru,
Nisam suma, da me oganj žeže.
Nisam drvo, da me ćorda siče,
Već te molim, care gosdodare,
Daj ti meni staru kljusetinu, 70
I daj meni tupu sabljetinu,
1 veži mi ruke naopako,
Pak me šalji niz to polje ravno;
Za mnom pošlji šest stotin' Turaka,
Pa ti gledaj, moj cestiti care, 75
Kako će me na sabljam' raznosit!"
Kad to čuo care gospodare,
Sve joj daje, štogod Mare pita,
Pa je pošlje niz to polje ravno,
Za njom pusti šest stotin' Turaka. 80
Kada se je Mare uputila,
Pak zavice tanko niz gr'oce:
„Sveta Teklo, oprosti mi ruke,
Nediljice, ustavi mi Turke,
Posestrimo planinkinjo vilo, 85
Dobavi mi šarca konja dobra,
Dobavi mi ćorde od megdana!"
Sveta Tekla oprosti joj ruke,
Nediljica ustavi joj Turke,
A Vila joj konja pomladila 90
I još k tomu sablju naoštrila.
Dokle se je Mare obrnula,
Dvista Turak' ona pogubila,
A dvista ih na vodicu nagna,
Dvista goni caru na večeru. 95
Care cipa stoce i lopare,
Što će varit Turcim' za večeru.
Kad to vidi care gospodare,
Zatvori se u tvrde odaje,
Zatvori se devetorim vrati. 100
Al je Mare slugam' govorila:
„Kamo vami care gospodare?"
Ali su joj one govorile:
„Otišo je u gore zelene,
Ne će doći za tri bila danka." 105
Nato se je Mare naljutila,
U vrata je nogom udarila,
Devetora vrata polomila,
Unutri je cara uhvatila.
Pa ga veže konju za repove, 110
S njim obigra drvlje i kamenje.
Onda siđe k bilu dvoru svome
Pivajući i popivajući.

R. Nalis, br. 40.
Kazivao Tome Mazalo iz Sućurja
na otoku Hvaru.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 6-9.