Vozila se po moru galija,
u njoj sjedi okovan delija,
u ruci mu siv — zelen sokole,
u kljunu mu dva zrna bisera.
Gledala ga sa grada divojka, 5
al’ govori okovan delija:
»Što me gledaš, sa grada divoiko?
Okovan sam, ljubit te ne mogu,
oženjen sam, uzet te ne mogu.«
Al’ govori sa grada divojka: 10
»Ja ne gledam, da ti mene ljubiš,
nit’ te gledam, da me mladu uzmeš,
već te gledam, da te nešto pitam:
čim ti svoje sokolove hraniš,
čim ti hraniš, čim li ih napajaš?« 15
Al’ govori okovan delija:
»Ne pitaj me, sa grada divojko!
Biser trunim, sokolove hranim,
suze ronim, sokolove pojim.«
