Užgala se gora bukovina

Извор: Викизворник


[Užgala se gora bukovina]

Užgala se gora bukovina,
iz nje beži Gruje i Jelina,
a Jelina s ponejakim sinon,
s ponejakin od sedan godina,
pa ni gredu goricon zelenon. 5
Ka’ su došli sri gore zelene,
al je Gruje jubi govorio:
„O Jelino, virna jubo moja,
bi se moga pouzdati u te,
težak me je sanak ufatija, 10
dok ja sanak sa očiju svržen."
Ali mu je juba govorila:
„Mogeš, Gruje, kako i sam u se!"
Pak on ide pod jele zelene,
zaspa Gruje kano da je zaklan. 15
Kad to vidi juba nevirnica,
'na mu veže ruke naopako,
bile noge pod tvrda kolina,
crne oči sviljenon maramon,
pa se penje na jele visoke, 20
pa doziva Turke janjičare:
„Vami bora, Turci, braćo mila,
lipa san van lova ulovila,
lipa lova, Grujića mojoga!"
Zato Turci ništa ne hajaše, 25
drugin ih je puten dozivala:
„Vami bora, Turci, braćo mila,
lipa san van lova ulovila,
lipa lova Grujića mojoga!"
Ali su jon Turci govorili: 30
„Ne budali, jubo Grujićeva,
ne bi Gruje ni vile ujale,
a kamo li juba Grujićeva!"
Ali nin je ona govorila:
„Ako li mi virovat nećete, 35
evo van ga pod jele zelene,
spava Grujo kano da je zaklan:
vezane mu ruke naopako,
bile noge pod tvrda kolina,
crne oči sviljenon maramon!" 40
Kada su je Turci razumili,
brzo su se na noge skočili,
s priše nisu konje osedlali,
nego samo jubi Grujićevon,
pa ni gredu pod jele zelene, 45
njega vežu konju za sedlajce,
š njin potežu drvo i kamenje;
ne ostane drva ni kamena
kud ne osta krvca Grujićeva.
Al je Gruje sina dozivao: 50
„O Stipane, drago dite moje,
ti se bludi majci uz konjića,
da bi tebi Bog i srića dala,
da bi tebe na konja prijala."
Kada ga je Stipe razumio, 55
on se bludi majci uz konjića,
al mu ona zaušnicu dala,
dva mu bila zuba isprdila,
crna ga je krvca obalila
i vako je njemu govorila: 60
„Biž otole, gadovo kolino,
od zla roda, neka ni poroda,
od zla oca, nisu dobra dica!"
Pa ni gredu goricon zelenon,
al se Turci biše umorili, 65
umorili ma i ožednili,
pa ni gredu pod jele zelene,
pa ni pjju vino i rakiju,
pa ni nudu jubu Grujićevu,
ali su non Turci govorili: 70
„Nudi Gruju gospodara tvoga!"
Ali nin je ona govorila:
„Nudi ću ga ma konskom pišoton!"
Al se Turci biše ponapili,
ponapili pa i pozaspali 75
i uza nji jubi Grujićeva.
Kad to vidi Gruje gospodare,
on doziva Stipu, sina svoga:
„O Stipane, drago dite moje,
ti se bludi majci oko pasa, 80
da bi tebi Bog i srića dala,
da bi non se ćorde dobavija,
da bi babi ruke oprostija!"
Kada ga je Stipe razumio,
on se bludi majci oko pasa, 85
ali mu je Bog i srića dala,
da non se je ćorde dobavio.
Ide babi ruke oprostiti,
ali ga je Stipe porizao,
crna ga je krvca obalila. 90
Kad to vidi Stipe dite malo,
on pobiže goricon zelenon,
ali ga je babe dozivao:
„Vrat se na se, Stipe drago dite,
ako li se povratiti nećeš, 95
pogubit ćeš i mene i sebe!"
Kada ga je Stipe razumio,
brzo se je na se povratio
i babi je ruke oprostio.
Kada mu je ruke oprostio, 100
on uzima svitle sabje svoje,
siče Turke na oba dvi ruke.
Kad to vidi juba Grujićeva,
ona biži goricon zelenon,
kad to vidi Gruje gospodare, 105
on je njojzi vako govorio:
„Vrat se na se, o neviro moja,
da si jurve tri dana utekla,
isto bi te Gruje ufataja!"
Kada ga je jube razumila, 110
ona se je na se povratila,
pa' ni gredu bilen dvoru svomen.
Kad su došli bilen dvoru svomen,
on vazima paklene košuje
pa ji stavja na jubu nevirnu, 115
s live ji je strane sažigao
i ovako jubi govorio:
„Gori, gori, o neviro moja,
gori, gori, da bi izgorila
koju si mi neviru činila!" 120
Ka' je bilen licu dogorilo,
Grujića je svoga dozivala:
„O Grujiću, mili gospodare,
ti pogasi bilo lice moje,
koje te je, Gruje, zamamilo, 125
više nećje, Gruje gospodare!"
Ka' je bilin dojkan dogorilo,
Stipana je sina dozivala:
„O Stipane, drago dite moje,
ti pogasi bile dojke moje, 130
koje su te, Stipe, odgojile,
višje nećje, Stipe, drago dite!"
Ali no je Stipe govorijo:
„Gori, gori, o nesrićo moja,
gori, gori, da bi izgorila!" 135
I tote je mrtva ostanula.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Olinko Delorko: Narodne pjesme otoka Brača, "Narodna umjetnost", 1980, Vol. 11/12 No. 1, 1975., str. 213-215.