Trgovci Armeni i Indijani

Извор: Викизворник
Trgovci Armeni i Indijani
Писац: Мавро Ветрановић


Trgovci Armeni i Indijani



Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Er se tamo nam prigodi
   na daleče u stranah našijeh,
   deri sunce gdje ishodi,
   od velicijeh slava vašijeh
začuli smo, da imate
   u ovom gradu velje blago
   i da ovdi vi primate
   inostrance milo i drago.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Još začusmo, da čtujete
   u ovoj mjesto tko dohodi,
   i jošte ga darujete,
   k svomu stanu kad pohodi.
Čusmo jošte uzmnožitu
   u slavnomu Dubrovniku
   svu gospodu plemenitu
   i razumnu i veliku.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Ter se tamo u nas čuje,
   o gospodo plemenita,
   da s prijazni svak vas čtuje
   - - - - - - - - - - - - - - - -
Ter po moru kud plivate
   i po kopnu kud jezdite,
   od kraljeva sve imate
   što pitate i želite.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Ter vas kralji ter vas bani
   milostivo svud primaju,
   o pridrazi Dubrovčani,
   i velju vam slavu daju;
zač ste dobri, zač ste vjerni
   i činite sude prave,
   ter ste zatoj gojni i mirni,
   i zatoj vas svudi slave.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
S prijazni vas jošte ljubi
   od istoka slavno carstvo,
   koje shara i pogubi
   i poplesa sve krstjanstvo.
Zač je vaša vjera prava
   daleče se rasširila
   istočnoga ter je lava
   k milosrdju priklonila.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Još začusmo tamo stoje,
   da vas česar od zapada
   kako verne sluge svoje
   milostivo prima sada;
i ljubav vam svaku kaže,
   zašto vidi i poznava,
   da su vjerne službe vaše
   i gospoda da ste prava.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Još ćutimo velju rados,
   er sve što smo prošli svijeta,
   ne vidjesmo ljepšu mlados,
   ni ljepšega veće cvijeta,
ner smo ovdje mi vidjeli,
   Dubrovčani naši drazi,
   ter vas višnji bog nadijeli
   da se život vaš proglasi.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
I vidjesmo velje blago,
   srebro i zlato što imate,
   i toj nam je vele drago
   da ga u goju uživate,
u ljubavi i radosti;
   ter prijazni vaše take
   pune dobra i sve milosti
   dostojne su slave svake.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Ter ste kruna u kraj mora
   od sve donje Dalmacije,
   i k istoku do Kotora,
   Arbanije i Grecije;
i po svijeti svudi prave,
   da razumno vi vladate
   vaša mjesta i države,
   u gospodstvu što imate.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Još smo ovdi mi vidili
   krasne dikle i gospoje,
   gdje u zlatu i u svili
   sve provode dike svoje;
ter su vidjet toli mile,
   gdi sve hruste u biseru,
   kako da su gorske vile
   u planini prijezeru.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
I gizdava kad njih lijepos
   u pjesance glase pusti,
   svijem serenam vazme krijepos
   gdje se slados taj oćuti.
I pjesance njih gizdave,
   koje toli slatke biše,
   kako korijen od koštrave
   srdačce nam zatraviše.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada
Tijem po kom smo oćutili
   privelike slave vaše,
   zajedno smo se uputili
   zatrudivši glave naše;
i ostavismo naše strane,
   mnoge rijeke mnoge vode,
   od istoka po sve strane,
   prigazismo putem hode.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Mnoge jade, mnoge trude
   ter smo putem provodili,
   putujući guse hude
   gdje smo putem nahodili;
proz dubrave i lugove
   gdje nas trudnijeh još viđahu
   bijesni lave i vukove;
   svud nam drumke zapirahu.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s lndijani,
   do vašega slavna grada,
A što ti su zmaji ljuti
   i troglave jošte zmije,
   svud ih bjehu puni puti
   i rasputja od Indije.
Grifone smo još vidjeli,
   s krunom orle i arpije,
   na marginju koji dijeli
   Armeniju od Indije.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Vidjeli smo još pantere
   i čentaure i satire,
   divje vole i himere,
   neposkoke i mnoge tire.
I kuse smo još blavore
   s bazilisci mi gledali,
   priko njeke vrle gore
   kud smo jedva prigazili.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna gr ada.
Tijem ljuveno svijeh molimo,
   dopust'te nam rad ljubavi,
   neka s vami poživimo
   u ovoj vašoj rajskoj slavi;
zač je ovdi razlog svaki
   i obil'je jošte svako,
   kako da je raj zemaljski
   ter je s vami živjet slatko.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Još molimo svijeh vas drago,
   da se ovdi nastanimo,
   i da ovdi naše blago
   zajedno s vami sahranimo;
srebro i zlato er donijesmo
   deri tamo od istoka,
   zač hranjen'ja ovaj, rijesmo,
   biti nam će naša stoka.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Donijeli smo, neka znate,
   trgovinu zajedno s nami:
   verižice njeke zlate
   i u prstenku dragi kami;
i pratežce jošte ine,
   suha srebra, suha zlata,
   i od bisera kolarine
   od kojijeh je draga plata.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
A vi dajte blago naše,
   oj družino ovdi sada,
   Dubrovčanom da se kaže,
   s čijem smo prišli do njih sad
ter će slavni Dubrovčani
   i vidjeti i poznati,
   umiju li Indijani
   i Arabi trgovati.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
Dajte zlato, dajte blago,
   dajte biser taj pribijeli,
   i kamen'je toj pridrago,
   kako sunce koje se svijetli;
dajte orašce i kanijele,
   i mirisne jošte vode,
   sve tamjane i kandijele,
   ki se ovdi ne nahode.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
A sad bliže pristupajte,
   tko će s nami trgovati;
   ter na volju obirajte,
   što hoćete trgovati;
i bit vam će ljubav svaka,
   što prodamo za dukate,
   i cijena je svemu laka,
   zač ne ištemo tanke plate.
Plemeniti Dubrovčani,
   iz daleč smo prišli sada,
   mi Arabi s Indijani,
   do vašega slavna grada.
To li ćete što mijeniti,
   i vi trge vaše dajte:
   nećemo se rascijeniti
   na zamjeni, dobro znajte.
Nješto ćemo trgovati,
   a po trgu rad prijazni
   nješto ćemo na dar dati,
   pokoli ste toli časni.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Мавро Ветрановић, умро 1576, пре 448 година.