Toliko ni polje uresno s prolitja,
u kom je dovolje razlika jur cvitja,
koliko vil ova oči me ku vide,
ku scijene stvar nova na saj svit da pride.
Nje ličce pribilo kako džilj gdi cafti, 5
sve se je zabilo, u željah sve dahti;
sve stoji u smami, ter željom umira
nje obraz s kosami tko srcem razbira.
Zač ova kosice kad pusti niz obraz,
u cvitku rozice nî vidit taj ukras. 10
Kada li još venčac posvije kosami,
bude t' zlat prstenčac u kom je drag kami;
bude ti jak kruna biserom povita
koja je sva puna od roze jur cvita.
Zatoj ću u tužbi sve dni me provodit, 15
dokli se u družbi ne budem nje zgodit.
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str.72, Zagreb, 1870
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.