Toliko ni polje uresno s prolitja

Извор: Викизворник
Toliko ni polje uresno s prolitja
Писац: Шишко Менчетић
37. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika.


Toliko ni polje uresno s prolitja




31


Ljepote na izbor, za kojimi ja čeznem.


Toliko ni polje uresno s prolitja,
   u kom je dovolje razlika jur cvitja,
   koliko vil ova oči me ku vide,
   ku scijene stvar nova na saj svit da pride.
Nje ličce pribilo kako džilj gdi cafti, 5
   sve se je zabilo, u željah sve dahti;
sve stoji u smami, ter željom umira
   nje obraz s kosami tko srcem razbira.
Zač ova kosice kad pusti niz obraz,
   u cvitku rozice nî vidit taj ukras. 10
Kada li još venčac posvije kosami,
   bude t' zlat prstenčac u kom je drag kami;
bude ti jak kruna biserom povita
   koja je sva puna od roze jur cvita.
Zatoj ću u tužbi sve dni me provodit, 15
   dokli se u družbi ne budem nje zgodit.



Напомена[уреди]

Pj. 31: ak. 36, zad. 563.

Извор[уреди]

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str.72, Zagreb, 1870


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.