Maurus Vetrani.
Svim vilam ki je bil razgovor ljuveni
ovdi je priklopil mramorak studeni,
lakomi zač je ktio nenavid od smrti
taj cvijetak toli mio prije reda satrti.
Zatoj se sve muže jednaga u gori 5
na prijeku smrt tuže koja ga umori,
koja ga rascvijeli, da prjeđe povene
i svasma razdijeli od družbe ljuvene.
Nu, ako ga smrt s nami prije reda rastavi
i ovdi ga pod kami u vječni grob stavi, 10
smrtni je toj narav, zašto smrt ne gleda
milosti ni ljubav, brjemena ni reda,
neg toli bezredno i stare i mlade
sve kosi zajedno i u zemlju sve klade.
Nu smrtne pohvale, moj Niko gizdavi, 15
zaman su ostale što tebe tuj stavi;
Od smrti od prijeke zač ne bi takaj vlas
da se tvoj uvijeke zabude počten glas -
glas ki si ostavil teći će po vas vik,
zač si njim proslavil slovinski vas jezik. 20
Tijem neću suzice - neka ti je toj znati -
roniti niz lice ni vijeke plakati,
negli ću Bogu dat svu hvalu i slavu,
ki k sebi ktje prijat tvu mlados gizdavu,
svjetovne bolizni da se prije izbaviš 25
i tamo u pisni da njega proslaviš.
A sad ću rad Boga tko bude ovdi prit
ljuveno svakoga zaklinat i molit:
nemoj mu trudno bit, oh, svojom desnicom
ovi grob okropit blaženom vodicom 30
i rijeti: "Blažen bil ovi grob uvike
koji je priklopil od mužâ sve dike!"
