SRCE MI JE PUNO JADA
Srce mi je puno jada,
ne umim ti razlog riti,
smeća huda mnome vlada,
ni' mi živjet' ni umriti.
Теr se čudim u mom bitju 5
gdi se dobro me privrati,
zima mi je u prolitju,
sunce mi se na trag vrati.
Vedrina se moja smuti,
mokri daždi suše zemlju, 10
a vesel'je u plač ljuti,
pokoj i trud u nevolju.
Oči imam, a sliep gredu,
zrak se obrati u tamnosti,
gorim stojeć vas u ledu, 15
a slas kušam u gorkosti.
Ne umijem razlog rieti
od nesreće, ka me tjeri,
još ću mučeć i umrieti;
bi nevjera mojoj vjeri.20