Sofronija/Prolog

Извор: Викизворник
Sofronija
Писац: Вице Пуцић
Pprolog


Prolog[уреди]

Pravda dohodi s nebesa.


 
Jasnijem zvljezdam pokovane
ostavit sam dvore htjela,
i sionske[1] u ove strane
zgar s nebesa doletjela,

a to er Gofred slavni hodi 5
iz zapadnijeh[2] kraljevina,
silna iz ruke da slobodi
grob božjega slavna sina.

[3] dostoji vitez vrijedni,
svud će od mene branjen biti, 10
uz njegov ću mač pravedni
i ja moj mač sjediniti.

A ti, Ismeno, tve desnice
smionstvo objavit što se stavljaš,
što li rajske od kraljice 15
svetu se uzet sliku spravjaš?

Vilovitom tvomu dilu
nebesa su suprotiva,
a pakljenu zlobnu silu
višnja pravda pridobiva! 20

Čini uzeti svetu sliku,
vrh nje žamor, kruge čini,
i zlotvornom nevjerniku
što hoć' tlapi, laži, hini:

hud ću učinit isti pakô 25
ja na gnusne tve odluke,
ni ćeš znati moć nikako
sveto djelo smione ruke!

Izrigati na vjernima
htjećeš s kraljem tvu požudu; 30
nu spasenje doć im ima
manje odkli ufat budu!

Djevojčica mladijeh lita
među njim se sad nahodi,
ka se srca plemenita 35
i visocijeh misli rodi.

Mnoga je lijepos nje, nu svoje
od lijeposti ne stavlja se,
ili samo dosta što je
nje čistoća resi da se. 40

Za najveće drži dike
što rijet mogu nepoznana
skriva urese nje velike
među mirim tijesna stana,

stana, u komu mlados traje 45
sama tašte bez naprave,
izmaknut se vijek ne haje
na poglede, hvale i slave.

Ali i straža neizbrojna
zaludu se kriti mori 50
lijepos koja jes dostojna
da se gleda, služi i dvori!

O ljubavi, brani se i ti,
posred stana ka istoga
željni pogled i skroviti 55
unije mlaca stravljenoga.

Toj se Olindo, a, gizdava
Sofronija zove ona,
oba istijeh iz država,
iste vjere i zakona. 60

Nu sramežljiv ki ne manje
nego lijepa vil čestita
vele žudi, malo ufanje
ima, a nijednu stvar ne pita.

Ne umi se mladac mili 65
odkrit, ili ne uzda se,
a ona ili ga ne scljeni, ili
ne vidi, ili ne stavlja se;

tako dosle i noć i dan
podnoseći nepokoje, 70
il' ne vidjen, il' ne poznan,
il' zlo hotjen služio je.

S njihove će nu kriposti
verni puk se sloboditi,
i danas će u radosti 75
iznenad se sadružlti.

Zaludu ćeš ognje žeći,
hudi kralju i priljuti,
ni će ona, ni mučeći
nje ljubovnik poginuti! 80

Zajedno oba će od vječnoga
izgleda ostat na sem sviti,
i s plama će ognjenoga
prići na pir na čestiti,

svak poznati neka bude 85
da ja branim ljudi prave,
i da čiste sveđ požude
dobrom svrhom trud zaglave.

Jerusalem grad ovo je;
hrli, o sveti vojevoda, 90
i kroz trudne slavne boje
želji općenoj svrhu poda'!

Ja ću s tobom vojevati,
ja ću, ja ću biti ona,
ka ću pod tvoj stijeg pridati 95
vedru krunu od Siona!



Референце[уреди]

  1. 3 sionske ] Sinionske G
  2. 6 iz zapadnijeh ] ispadnijeh Ja1
  3. 9 Kô ] Kî G


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Вице Пуцић, умро 1666, пре 358 година.