Slišite, nevoljni, što mi tač dodija!
Što jad da čemerni, uzamši od zmija?
Što ne da prijeku smrt, da mene umori
jakino brzi hrt jeljenka u gori?
neg s tugom da cvilim puštaje suzice 5
i svakčas da želim još gorke tužice!
Što me tač porazi prjegrdo dovolje,
da mi se domrazi strpjet se nevolje,
hitar mi pogled da život moj porazi,
kako cvijet pun leda ki sasma ispraži? 10
Sve sasvijem spraži mi, da tužim po vas vijek,
umrijeti da bi mi, jer ne znam ini lijek.
Vaj tomu tko je tvoj i tebi tko s' tuži
izgubi život svoj stojeći u tuzi!
