Sliši me, sunačce, hoću t' se tužiti

Извор: Викизворник
Sliši me, sunačce, hoću t' se tužiti
Писац: Nepoznati autor
810. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.




Sliši me, sunačce, hoću t' se tužiti
   na moje srdačce ko ne da s' tješiti;
jer mu su tužice skratile snažicu
   i s jadom suzice stvorile ranicu.
Za Boga, sunačce, ako znaš koji lijek, 5
   nemoj da srdačce uzdiše po vas vijek.
Pridrago sunačce, uisto vjeruj mi,
   srce mi svud plače, umrijeti da bi mi.
Cjeć togaj, sunačce, ako mi ć lijek dati,
   oto t' me srdačce, službu mu sad plati. 10
Virno te služio sve sasvijem pravedno,
   i s tobom družio svu mlados zajedno.
A zatoj vjeruj sad što reče srdačce:
   tko mu da gorči jad i zašto sve plače.
Jer ka[d] ti bude rijet tko mu da tužice, 15
   nećeš mu dat umrijet ni ronit suzice,
nu ga ćeš primilit i dat mu rani lijek
   i tuge izbavit odsada po vas vijek.
Molim te, diklice, rastvori me srce:
   u njem su strjelice s biljegom od smrce, 20
i tvoja prilika sunčana gdi capta,
   ona ti je mâ dika i od službe sva plata.
Cjeć togaj, sunačce, mislim te služiti
   i moje srdačce pri[d] tobom sniziti.