Slavi svak iz glasa ovu vil gizdavu
ka nosi od vlasa venčac lip na glavu,
a pušta na čeli dva zlata pramena, -
zato ju svak veli da je moć ljuvena;
izmiša s ružom džilj ter prosu niz lice. 5
ter nas zbi jak smirilj i sokol ptičice.
A niku ima slas pozor nje izbrani,
da človik za nje vlas život svoj ne brani;
ako li tko pozre nje usta rumena,
more reć cvitkom zre koralja crljena. 10
Oh, grlo ljuveno i ruci pribile,
kolici skroveno za ljubav njih cvile?
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str., Zagreb, 1870
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.