Slavi svak iz glasa ovu vil gizdavu
ka nosi od vlasa venčac lip na glavu,
a pušta na čeli dva zlata pramena, -
zato ju svak veli da je moć ljuvena;
izmiša s ružom džilj ter prosu niz lice. 5
ter nas zbi jak smirilj i sokol ptičice.
A niku ima slas pozor nje izbrani,
da človik za nje vlas život svoj ne brani;
ako li tko pozre nje usta rumena,
more reć cvitkom zre koralja crljena. 10
Oh, grlo ljuveno i ruci pribile,
kolici skroveno za ljubav njih cvile?
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str., Zagreb, 1870
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.
