Platno bili Skadarka divojka
Na Bojani ladjanoj vodici.
Pod vratom joj struke od bisera:
Četrdeset i četiri struke;
Jos k otome struke od dukata: 5
Sedamdeset i četiri struke.
Kraj Bojane tanka staza pala,
Stazom ide sva careva vojska,
Ponajprije care na konjicu,
A najstražnji Ture od Kaniže. 10
Al govori care sa konjica:
„Koji bi se našao junaka,
Da prepliva Bojanu vodicu.
Da ufati lipu divičicu?"
Svi junaci nikom ponikoše, 15
I u zemlju oči oboriše,
Samo ne će Ture od Kaniže.
Ture svome besidilo dori:
„Davor doro, davor dobro moje!
Bi l' se mogo pouzdati u te, 20
Da preplivaš Bojanu vodicu.
Da ufatiš lipu divičicu?" ^
On udara doru mamuzama.
Pa on pliva Bojanu vodicu.
Kad to vid'la gizdava divojka, 25
Ona baca jednu krpu platna,
Ne bi l' mu se konjic pobunio.
Toga konjic ni gledati ne će,
Već on pliva Bojanu vodicu.
Kad je vid'la gizdava divojka. 30
Da će Ture na brig izroniti,
Ona biži kroz travu zelenu,
I satrga đerdan od bisera.
Pa ga baca u travu zelenu,
Ne bi li se Ture zabavilo. 35
Al to Ture ni gledati ne će,
Već on ide za lipom divojkom.
Ona trga đerdan od dukata.
Pa ga baca' u travu zelenu,
Ne bi li se Ture zabavilo. 40
Ture toga ni gledati ne će,
Već on ide za lipom divojkom.
Kad ufati on lipu divojku,
Progovara gizdava divojka:
„Pusti mene, Ture momce mlado; 45
Jere sam se zaručila mlada
Za junaka Šestokrilovića."
Al to Ture čuje i ne čuje,
Već je meće za se na dorata;
Tri je puta opasao pasom, 50
A četvrti od sabije kajasom.
Kad su bili napolak Bojane,
Al govori gizdava divojka:
„Oj bora ti, tursko momče mlado
Odakle si, od kojega grada?" 55
Odgovara tursko momče mlado:
„Ja sam Ture od Kaniže grada!"
Kad su mladi na brig isplivali,
Skoči Ture sa svoga dorata,
Stade Ture gaće ozimati,[1]60
Iz čizama vodu izlivati.
Kad se Ture ništo obazrilo,
A divojka napolak Bojane.
Al podviknu Ture momče mlado:
„Vrat' se natrag, gizdava divojko!" 65
To divojka čuje i ne čuje.
Kad je mlada na brig isplivala,
Al podviknu Ture momče mlado:
„Sestro moja, gizdava divojko!
Bar mi pusti mojega dorata!" 70
Al podviknu gizdava divojka:
„Ne budali, prokleti Turčine!
Kako ću ti dorata pustiti?
Kako ću se majki pofaliti,
Što sam mlada od roda dobila, 75
I od tebe Turčina otela?"
Al podviknu Ture momče mlado:
„Zbogom, sestro, gizdava divojko!"
Pa on skoči u Bojanu ladnu.
Vjekoslav Gabric, br. 51. Iz Oriovca, od starice Mare Caldarovićke.
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 18-20.
Hrvatske narodne balade i romance, uredio Olinko Delorko, Zora, Zagreb, 1951., str. 125-127.
