Sin gizdavi pokojnega Marka
Žagoruša njemu biše majka
Tupa nosa i grbave škine,
u Lončarici sve priora stine.
Na kominu mu ni ognja, ni dima 5
Nabala se po sviman seliman.
Smiju mu se i žene i judi,
s liricon hi on obnoć probudi.
Kako čagaj trča je u mraku.
Izjubi je i Teru i Katu. 10
Po šiloku zapliva k Otoku,
a po daždu zaspa u potoku.
Nit će pasti, niti se razbolit,
svim neveran on će moć odolit.
Unuk hrabri kapetana Boža 15
ne boji se ni puške ni noža
Al za njega selo sad ne mari,
er nan više ne dohodu gusari.
Cvito Fisković, Nekoliko narodnih pjesama 19. stoljeća iz Orebića, Čakavska rič : Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XXII No. 1, 1994., str. 14.
