Tužbu čine Bosanke djevojke,
Jadnu tužbu na goremu sudu;
Tužile se paši bosanskomu:
„Sudi pravdu, dragi gospodare!
Ne smijemo ni na vodu hodit 5
Od mladoga Omer-Begovića,
Neg šaljemo naše stare majke;
Jutrom pojdu, a večerom dojdu;
Kada sjedu, dignut se ne mogu
Od starosti i umora teška." 10
Kad je paša tužbu razumio.
Tad Omera zove pred koljena,
Sv'jetli mu je paša govorio:
„A, prokleti Omer-begoviću!
Tuže mi se Bosanke djevojke, 15
Na te tešku tužbu podignule.
Da ne sm'jedu ni na vodu hodit,
A od tebe, Omer-Begovića,
Neg da šalju svoje stare majke;
Jutrom pojdu, a večerom dojdu; 20
Kada sjedu, dignut se ne mogu
Od starosti i umora teška.
Ja ću tvoju okinuti glavu."
Govori mu Omer-Begoviću:
„Sv'jetli, pašo, dragi gospodare! 25
Ja ću tebi po istini kazat,
Kako pravo, tako bio zdravo:
Same k meni pod šator dohode."
Tada mu je paša govorio:
„A, prokleti Omer-Begoviću! 30
Kad mi tako po istini kazeš,
Da ti same pod šator dohode,
Ti ih ljubi, bog te ne ubio!
Te li ne ćeš, zemlja te ubila,
Kad ti same pod šator dohode!" 35
Tesko raji na turskomu sudu!
Baldo Glavić, str. 4439. Kazivala Marija Peš, udovica od 70 godina s otoka Mljeta, a slušala od nekog Hercegovca.
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 195-196.
