Reci mi za milos, zač toli potamnil'
lice jes tva svitlos, ke tuge imaš dil?
Er jaki travica ter bosil zeleni,
dim, jak i ljubica, ki jes cvijet ljuveni,
kad procte zoricom, rajom se satvore; 5
nu kad ih vodicom oblaci ne zore,
vide im prvu slas, izgube svu lipos,
miris njih ne ima vlas ter usile mlados.
Jak gorska rosica vjetrom umorena,
ter svijetla rozica dračom poražena, 10
jak sunčana svitlos oblačcem skrovena,
tako je tva lipos velmi ucviljena
tužicam otajnim ke ćutiš prije roka;
bolim se, ar ne vim jur od njih uzroka.
Nut mi srce pravi dil' tvoje tužice:
ovo te okol slavi, - nije take krunice.15
