U polju se prah podiže
ni od vjetra, ni od vihra,
neg od jada l’jepe Mare,
đe joj hrabrov konj pobježe;
za njim Mare p’jehom pješi: 5
»Ustavs’, doro, ranjen stao!
Strjelice te ustr’jelile
kroz sve tvoje četir noge,
kroz seldace, pa u sroe!«
Sve je hrabro s br’jega slušo, 10
l’jepoj Mari govorio:
»Ne kun’ konja, dušo Mare!
Nije dioro moj naučan
piti vodu iz Dunaja,
iz zobnice zob zobati; 15
neg je doro moj naučan
kroz prstenak vodu piti,
iz skutašca zob zobati.«
