Pričnimo kantati, jubezniva bratjo,
Da se i nan komu nezgodi ovako.
Buduć jedan mladić, ki tako otiše.
I on dragu milu želiti otiše.
Al ga je tužnoga ta srića dopala, 5
Da ga j nemiloga na vojsku odbrala.
„Draga mila moja, nemoj tugovati,
Ni rumena lišca suzan oblivati.
Znaš da mi je pojti cesara služiti,
Tebe draga dušo moran ostaviti.“ 10
Oni se razdile kako dvi sestrice,
A nje bilo lišce pokriju suzice.
„Znaš da mi je pojti, i u sako vrime,
I u sako vrime tebi hoću dojti.“
Poznala je ona svoje tugovanje, 15
Od drugoga draga sladko govorenje.
Mladoga mornara ona je pustila,
A drugoga draga tim vruće jubila.
„Kadi su maganje, ke si mi činila?
Na veter su prošle daleko od mene, 20
Kako da me nisi imela kraj sebe!
Verujte junaci v takove divojke,
Ke vas tako puste kako stado ovce.
Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 122.
Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otocih, preštampane iz "Naše sloge", Tiskarnica sinovah K. Amati u Trstu 1879., str. 143-144.
