Žetvu žela za gorom divojka,
Žetvu žela i pismu pivala:
„Ko će meni snoplje povezati?“
Za to čulo momče kod ovaca.
„„Muči, muči, lipota divojka, 5
Ja ću tebe snoplje povezati,
Ja ću tebe hladak namistiti,
Ja ću tebi vodice doniti,
Ako ću ti lišce obljubiti.““
Njemu mlada lipo odgovara: 10
„Veži snoplje, ako j’ tvoja volja,
Hlad načini, ako j’ tvoja volja,
Dones’ vode, ako imaš hladne.“
Čoban stija obljubiti lišce,
Ne da mlada lišca obljubiti, 15
Već čobanu tihu odgovara:
„Ne budali, momče mlad čobane,
Da ćeš meni obljubiti lišce,
Jer me nije majka uzgojila
Za čobana, koji ovce vraća. 20
Ako si mi snoplje ti poveza’,
Ovce su ti po strništu pasle.
Ako si mi hlad ti namistia,
U njem si ti trudan počinuja.
Ako si mi vodice donia, 25
Žedan bia, i ti se napia.“
Ode momče gorom uzdišući,
A divojka poljem pivajući.
Pivajući, vesela joj majka.
Majka kćerku lipo celivala: 30
„Lipa kćerce, sve ufanje moje,
Hvala tebi na mliku mojemu,
De te nije čoban privaria. “
Ante Ružić iz Rovinjskog
sela čuo od Paropata iz Lanišća.
