Porazi život moj perena strjelica,
odkle bih u svem tvoj najvjerniji služica.
Lice mi potamni od jadne suzice
kako cvijet pri slani o[d] drobne ružice.
Vaj, smrti žestoka, kamo dâ strjelice? 5
zašto mi prije roka ne skratiš snažire?
Čemu me ostavi odkle me prjedobi,
kako cvijet u travi slana ki oznobi,
suzice priljute da mi se podiru,
ke srce sve smute ter s jadom umiru? 10
Jer da znaš pakljen trud kroza te ki prijah, -
mnogo je vele hud, a reć ti ne smijah, -
čemer bi vas ovi od mene odmakla,
da veće trud ovi ne ćutim od pakla;
još bi sve radosti s vesel'jem spunila, 15
a gorke žalosti sve grdo spražila.
Perena strjelice, cjeć togaj ne mogu
ustrpjet suzice, mimo te kad prođu.