Pjesan XLVIII

Извор: Викизворник
Pjesan XLVIII
Писац: Игњат Ђурђевић





Krepos vremenu nepodložna

Istina ako jes, čovječe, da odi
   pod suncem svaka čes dohodom odhodi,
da stavno nije ništa, da vrijeme primaga
   s ljepostim godišta i jakos i blaga,
da mijeni svijet se učas i da noć svo'im tminam 5
   sunčanu gasi vlas, danji zrak grabi nam,
što čekaš? Ne puštaj vremena: po trudu
   puštenu zgodu, znaj, hitat ćeš zaludu.
Pridobit mož vrijeme, prije neg on na svijeti
   strjelama smrtnijeme domorit bude ti. 10
Sam je štit proć njemu krepos, kâ ne vrši,
   kâ jakos satre mu i smrtnu strijel skrši,
kâ svojom svjetlosti, kôm sunce nadsiva,
   njegove tamnosti svaku sjen dobiva,
kâ lijekom izbrane od slave, kû nam da, 15
   njegove sve rane u ljudieh izvida.
Nek ljudi s slavom svo'om hvaljeni sve vime
   uzživu za sobom životom ljepšime.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Игњат Ђурђевић, умро 1737, пре 287 година.