Krepos vremenu nepodložna
Istina ako jes, čovječe, da odi
pod suncem svaka čes dohodom odhodi,
da stavno nije ništa, da vrijeme primaga
s ljepostim godišta i jakos i blaga,
da mijeni svijet se učas i da noć svo'im tminam 5
sunčanu gasi vlas, danji zrak grabi nam,
što čekaš? Ne puštaj vremena: po trudu
puštenu zgodu, znaj, hitat ćeš zaludu.
Pridobit mož vrijeme, prije neg on na svijeti
strjelama smrtnijeme domorit bude ti. 10
Sam je štit proć njemu krepos, kâ ne vrši,
kâ jakos satre mu i smrtnu strijel skrši,
kâ svojom svjetlosti, kôm sunce nadsiva,
njegove tamnosti svaku sjen dobiva,
kâ lijekom izbrane od slave, kû nam da, 15
njegove sve rane u ljudieh izvida.
Nek ljudi s slavom svo'om hvaljeni sve vime
uzživu za sobom životom ljepšime.
