Ti se smili, raju mili,
pokli neće čojek, na me;
on me čeplje, on me mori,
on, da obori,
svakčas silno nadstupa me.5
Prem gorko me svagdanjome
žestočinom plešu i meću
zasjednici uzmnoženi,
kî proć meni
urekoše rat boleću.10
Kad dan sine i visine
kad nebeske sunce okruni,
stranputice grem krijući,
predajući
suprotivnoj pri nabuni.15
Ufam u te! me prignute
riječi u hvalu tvu su, o bože:
tvrd ufanjem ja sam tvojim,
ni se bojim
da me uvrijedit čovjek može.20
Mo'i krvnici zavidnici
sva ma djela kunu i zlobe;
njih mišljenja sva pristaju
k momu vaju,
da me iznađu, pak zarobe.25
Usred tmina njih skupština
nasljeduje drum skroviti,
naoštrena me stupaje
po sve kraje
za moj poraz uhoditi:30
Ah kako oni, bože sioni,
čeka'u život moj da svrši,
tač ne spasi njih nikako,
negli opako
sve toj mnoštvo slomi i skrši.35
Pravdo od nebi, život tebi
otkrih; ti znaš srce moje,
ti si suze me primila
i stavila
prid smiljeno lice tvoje.40
Znaš, kriv nijesam, a ljute sam
sred nevolje tijesno u vrime;
ti kî obeča pomoć svima
pravednima,
ti pravedna pomozi me.45
Nu što velim? evo djelim
znam i vidim moj bog da si;
evo, otkle te zazvah doći
k môj pomoći,
pobjegnuše ljudi plasi.50
Hvalit ću te, ćaćko, i u te
me ću ufanje stavit svudi,
ni se strašim da svojijemi
silam će mi
nauditi bijes od ljudi.55
Svi zavjeti na pameti,
ke ti obećah, meni stoje;
stavna hvala i svagdanje
pripijevanje
na čas tvoju spravljeno je,60
er ne pusti da sred usti
tamne smrti mâ duša je;
ti me uspregnu oči od cvila
a od nemila
potaknutja me stupaje,65
nek tî mnome, ja tobome
uživamo sveđ blaženi
sred svjetlosti tvoje u raju,
gdi primaju
duše život nesvršeni.70
Veličina božja očina,
sina i duha slavom sini,
kô s početka, sad i odsleka
sveđ dovijeka
po svoj višnjoj kraljevini.75