PJESAN 72
Ovo ti posilam, gizdava gospodje,
što mi tvoj ures sam naredi, kad podje:
ne moj mi zazrjeti, ako t' ga šl'jem mrtva,
uzrok si, kruno, ti i rajska liepos tva;
s kom nitkor u vele živjeti ne more, 5
najliše ki žele, da liepos tvu dvore.
Kad pozna kuda gre, taj čas se dopusti
u mene da umre, tere duh izpusti;
er vol'je u mukah u mojieh umrieti,
neg s tobom u mukah, kako ja živjeti.10
