Otmica Jele Kružićeve

---

Otmica Jele Kružićeve^[1]

Vezle vezak devet vezilica
Usred Senja, grada kamenoga,
Među njima Kružićeva Jele,
Pa se Jela mamom pomamila,
Te besidi Anici divojci: 5
»Seko Ane, što se ne udaješ?
Ali nemaš gotovine blaga,
Ali nemaš ruha bijeloga,
Ali nemaš vojna asidžije?«
Besidi joj Anica divojka: 10
»Imam, Jele, gotovine blaga,
A imadem ruha bijeloga,
Da j’ potriba, i tebi bi’ dala,
A imadem vojna asidžije!...«
Progovara Kružićeva Jele: 15
»I ja imam vojna asidžiju,
Sa Udbine^[2] ogojak^[3] Aliju!«
Još ga Jela to u riči biše,
Eto t’ iđu tri Turčina mlada,
I prid njima ogojak Alija, 20
Pa dođoše do mlad’ divojaka,
Svaki drži sebi baš po jednu,
A Alija Kružićevu Jelu,
Pa je baci za se na konjica
I poleti od Senja kamena. 25
Kad su bili nasrid Senja grada,
Kad evo ti vala i šićara:
U ta doba Senjkovića Luka.^[4]
A za njime Senjanin Tadija,^[5]
Uhvatiše tri Turčina mlada 30
I povrate tri divojke mlade.
Tada Turke metnu u tamnice,
Pa ih onda cinom procinili:
Svaka glava hiljadu dukata!
Kad su Turci donosili blago, 35
Tad ih Luka pušta iz tamnice
Te ih šalje na Udbinu bilu:
Lako jesu zadobili blago
I vratili svoje dijevojke,
Nisu čudo muke ni vidili, 40
Niti svoje ćorde krvarili!

---

Референце

1. Kod zapisivača naslov je pjesme: Senjanin Tadija i Luka izbavljuju djevojke.
2. .Udbina (u starijim dokumentima Uvina) nalazi se na južnom dijelu Krbavskoga polja. Turci su Udbinu zauzeli godine 1526, dobro je utvrdili i postavili u nju posadu. Udbina je postala sjedište ličko-udbinske kapetanije i sjedište kadiluka. Oko 1620 imala je oko trista kuća i mogla je dati petsto ratnika. Krbava oko Udbine imala je oko tisuću kuća i davala je do 1500 ratnika. Krbava s Udbinom bila je polazište za turske pohode u područja pod kršćanskom vlašću, a i cilj mnogih pohoda s kršćanskoga područja.
3. U narodnim pjesmama, uz vlastita imena, često dolazi izraz ogojak i gojeni u značenju naglašavanja starosne zrelosti određene osobe. Taj izraz nema značenje prezimena, kako je zapisivač pjesme shvatio. Iz tog razloga izraz ogojak pišem malim početnim slovom.
4. Pogledati str. 157 — 164.
5. Pogledati str. 173 — 178.

Извор

Senjski uskoci u narodnoj pjesmi i povijesti, Narodne pjesme o senjskim uskocima, priredio Mijatović, Anđelko, Matica hrvatska, Zagreb, 1983., str. 23-26.

Варијанте

Stjepan Grčić, Senjske narodne pjesme. Po guslaru B. Domnjaku, 1932, pj. br. 26, rkp., INU 363. Pjesma se prvi put objavljuje. Varijante: Bogoljub Petranović, Srpske narodne pjesme iz Bosne (ženske), Sarajevo 1867, knj. I, pj. br. 273; Valtazar Bogišić, Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa, Beograd 1878, pj. br. 117; Vuk Stefanović Karadžić, Srpske narodne pjesme, Beograd 1887, knj. I, pj. br. 752; V. S. Karadžić, Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa, Beograd 1973 — 1974, knj. III, pj. br. 32; Senjske i munjavske narodne popijevke, 1843, pj. br. 69A, rkp., MH 191A; Josip Lovretić, Narodne pjesme iz Otoka i Komletinaca, 1885, pj. br. 7, rkp., MH 140; Ante i Juraj Kušmiš, Narodne pjesme, građa iz okoline Novske, sabrane po Roždaniku, Jazavici i Rajiću u Slavoniji, 1898. i 1899, pj. br. 30, rkp., MH 37; O. Delorko, Narodne pjesme iz Dubrovačkog primorja, 1963, pj. br. 1, rkp., INU421.