Žito žela Olivka divojka
Zlatnom rukom, a srebrnim srpom.
Kad je bilo oko pola dana,
Zapivala Olivka divojka:
„Tko bi meni snopje povezao, 5
Dala bi mu lice obljubiti;
Tko bi meni vodice donio,
Dala bi mu moje oči crne;
A tko bi mi hladak načinio,
Ja bi mlada s njime hladovala." 10
Ona misli, nitko je ne sluša,
Al ju sluša ovčar od ovaca.
Rogozom je snopje povezao,
Od lijeske hladak načinio,
I donio hlađene vodice, 15
Pa besidi Olivki divojki:
„Daj, divojko, što si obećala!"
Al divojka polukava bila,
Pak se ona mudro izgovara:
„Id' otale, mladi čobanine! 20
Ako si mi snopje povezao,
Po strnju su tvoje ovce pasle;
Ako si mi vodice donio,
I ti si se hladne napojio;
Ako si mi hladak načinio, 25
I ti si se pod njim odmorio."
Luka Ilić Oriovčanin, I., br. 194. Iz Velike kraj Požege.
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 193.
