"Oh, zvijezdo, po polju morskomu čim plovem,
sada te ja molju i slavim i zovem:
jedina svjetlosti, ka trudan put vladaš,
u morske tamnosti ka nigdar zapadaš,
reci mi Boga dil ter meni pravo kaž' 5
što čini onaj vil ke ljepos dobro znaš." -
"Tako mi plamena ki nigdar zahodi,
tva vila tužbena sada se nahodi;
vidim ju gdi rosom uzvire nje obraz,
ki zlatom tre kosom cvileći svaki čas. 10
Ne nosi jur venčac mînuti na glavi
ni zlati prstenčac na ruci gizdavi.
Mînuta nje gizda jak cvijetje opade
i kako jur zvizda u tamnos zapade;
a pokli s istoka nje ljubav izjedri, 15
sinuće iz oka jak sunce iz vedri." -
"Zato je pravedno, sokole plovući,
da združim zajedno nje obraz slovući,
da opet povrnem taj plamen izbrani
za kojijem vas trnem jak cvitak pri slani."20
