O gospoje svijeh gospoja

Извор: Викизворник
O gospoje svijeh gospoja
Писац: Иван Бунић Вучић


O gospoje svijeh gospoja



O gospoje svijeh gospoja,
   nemoj branit željnu meni
   slatki celov tvoj medeni,
   u kom rados sva je moja.

Er za drugo na svijet dane
   nijesu medne usti tvoje
   nego da su, mâ gospoje,
   u razbludi celivane.

Za ino ih ljubav ne uresi
   toli milijem napravami
   tere koralj s ružicami
   ljubko i milo u nje smijesi.

Toj cvijetje tač izbrano,
   usred usti ke ti zene,
   nije pravo da povene,
   nego da je ubirano.

Zato, dobro me primilo,
   meni vjernu ljubovniku
   ne zabrani celov viku,
   ki je ljuveno blago milo.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.