O gospoje svijeh gospoja,
nemoj branit željnu meni
slatki celov tvoj medeni,
u kom rados sva je moja.
Er za drugo na svijet dane
nijesu medne usti tvoje
nego da su, mâ gospoje,
u razbludi celivane.
Za ino ih ljubav ne uresi
toli milijem napravami
tere koralj s ružicami
ljubko i milo u nje smijesi.
Toj cvijetje tač izbrano,
usred usti ke ti zene,
nije pravo da povene,
nego da je ubirano.
Zato, dobro me primilo,
meni vjernu ljubovniku
ne zabrani celov viku,
ki je ljuveno blago milo.
