ORACIO MAŽIBRADIĆ G. МАRTOLICI RANJINI
Po tvojoj poznah ja, priatelju dragi moj,
da ćuti svijes tvoja veličak nepokoj,
i da sveđ kroz njeku neharnu u rati
zazivaš smrt priku, da ti dni prikrati,
ne znajuć na saj svit, iliti bolje jes 5
živjeti, ili umrit', za skratit' tuj boles,
ter pitaš u mene, u pjesni lijek i svjet
tej muke ljuvene da t' budem spovidjet':
gdje može izvidat' bolestan ranu viek,
i pomoć druzim dat', tko sebi ne ima lijek? 10
Kako li umije svjetovat' jednoga
svršeno jedan, ki je bezuman od svega,
kako ja nesrećan, ki ćutim na sviti
poveću boljezan, neg' li je ćutiš ti?
Tvoj razum bogati dobar je svjetovat' 15
i pomoć svijem dati, ki ti je budu iskat'.
Tim me se ostani, a vili toj s vjerom
srdašce tve hrani, pasuć tač čemerom,
istući sam sebi ne pristav dan i noć
u takoj potrebi toj želji na vrh doć', 20
i moli i cvili, i krepko svak čas stoj,
jeda te pomili, i da ti drag pokoj.
A meni vrh jada, molim te rad boga,
gorega, čuj, ne da, 'er ne imaš razloga.
Načina inoga, pomoći tvoje cić, 25
ne ima van toga. Tvoj Mažibradić.
Iz Konavli na 15 kolovoza 1617.
Umil'jen i vas kolik tvoj sluga O. M.