Nemoj se čuditi, izbrani cvijete moj,
jer želim viditi veseli pogled tvoj;
er sunce s istoči ne svijeti vik meni,
neg drazijeh od oči pogledi ljuveni.
Zamani proljetje donosi za mene
pridrago toj cvijetje, ružice rumene,
er me su ružice mlađahna zanile
ke zdrži tve lice i usti primile.
Tijem, dušo ljubljena, svrni mi pogled tvoj
ki je dzora rumena i bijeli danak moj.
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.