Nemoj se čuditi, izbrani cvijete moj,
jer želim viditi veseli pogled tvoj;
er sunce s istoči ne svijeti vik meni,
neg drazijeh od oči pogledi ljuveni.
Zamani proljetje donosi za mene
pridrago toj cvijetje, ružice rumene,
er me su ružice mlađahna zanile
ke zdrži tve lice i usti primile.
Tijem, dušo ljubljena, svrni mi pogled tvoj
ki je dzora rumena i bijeli danak moj.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.
