Nemoj, nemoj, mâ Ljubice,
u bistru viru virovati
u kom rajsko tvoje lice
općiš često ogledati!
Ere neće, vjeruj meni,
dugo vrijeme kazat tebi
medne usti, pram zlaćeni
i dvije dzore zgara s nebi.
Skoro, skoro promijeniće
vas tvoj ures i svu diku,
tebe istu tebi skriće
da neć poznat tvu priliku.
Bježi mlados, dni odhode
vele brže, vele plaše
negli istoga vira vode
i kâ se u njim sjena kaže.
Tijekom, tijekom lete ljeta,
sve pod suncem satira se,
i zasve dan dođe opeta,
naša doba ne vrate se.
Odori će bit i plijeni
od gusara, ki sve stira,
tvoj dragi pogled, pram ljuveni,
slatke usti, lice od lira.
Tim se, mlada, ne oholi
čim pogledaš sliku tvoju,
neg se smili na me boli,
o ljubljeni moj pokoju!
