Jur na te a tebi neka se potužu:
Ka t' vilo hvala bi, da t' zaman ja služu?
Ne hoće toj oni pravedni višnji Bog,
Ni ljucki zakoni, ni nidan još razlog
Nemilos da stvoriš za ljubav i viru,5
Ter da me tač moriš željom, kom umiru.
Nu sud, ki sve druži i svitu mir vrati,
Pravi, čim tko služi, timijem ga jur plati!