Nedozvoljena ljubav

Извор: Викизворник


Nedozvoljena ljubav

Bratac svojoj govorio seki:
»Hodi, seko, da ti nešto kažem!
Tebe prose jedan’est careva,
svi jedan'est iz silnih gradova.
Ja te ne dam caru nijednome, 5
jer je jazuk, da te drugi ljubi,
već ja ću te, seko, obljubiti!«
Kad je seka r’ječi razabrala,
to je njojzi vrlo mučno bilo.
Ona ide svojoj miloj majci: 10
»Vidi, majko, što mi veli brato,
da me prosi jedan’est careva,
svi jedan'est iz silnih gradova:
- Jazuk, seko, da te drugi ljubi,
već ja ću te, seko, obljubiti!« 15
Njoj govori ostarjela majka:
»Jao kćeri, do Boga miloga,
hajde, kćeri, u zelenu bašču,
objesi se o žutoj naranči;
bolje ti je, da te nije žive!« 20
Ona ide u zelenu bašču,
pa govori lijepoj naranči:
»Narančice, po Bogu sestrice,
nemoj svoje oblomiti grane,
da mi se je mladoj objesiti!«  25
Naranča je vrlo milostiva,
sve je svoje oblomila grane,
ne dade se curi objesiti.
Ona ide rumenoj ružici,
pa govori rumenoj ružici: 30
»O ružice, po Bogu sestrice,
nemoj svoje oblomiti grane,
da mi se je mladoj objesiti.«
Ružica je vrlo milostiva,
sve je svoje oblomila grane, 35
ne dade se curi objesiti.
Ona ide vinovoj lozici,
pa govori vinovoj lozici:
»O lozice, po Bogu sestrice,
nemoj svoje oblomiti grane, 40
da mi se je mladoj objesiti!«
Lozica je vrlo milostiva,
sve je svoje oblomila grane,
ne dade se curi objesiti.
Ona ide mrkoj trnjinici, 45
pa govori mrkoj trnjinici:
»Trnjinice, po Bogu sestnce,
nemoj svoje oblomiti grane,
da mi se je mladoj objesrti!« 
Trnjinica tvrda srca bila, 50
nije svpje oblomila grane,
na njoj se je mlada objesila.
Kad je bratac došo iz čaršije,
progovara ostarjeloj majci:
»Mila majko, gdje mi je sestnca.«  55
»»Eno ti je u zelenoj bašči,
ona bere rumene ružice,
čim će tvoje svate dočekati!««
Pa on ide u zelenu bascu,
i dolazi pod žutu narancu, 60
al mu seke pod narančom nema.
Pa on ide rumenoj ružioi,
al mu seke pod ružicom nema,
pa on ide vinovoj lozici,
al mu seke pod lozicom nema, 65
pa on ide mrkoj trnjinici,
al o njoj mu seka obješena.
Kad je bratac seku ugledao,
sam je sobom ’vako govorio:
»Kad je s mene, nek nije ni mene!«  70
Ter se i on mlađan objesio.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Zlatna jabuka, Hrvatske narodne balade i romance, II knjiga, uredio Olinko Delorko, Zora, Zagreb, 1956., str. 81-83.