Ne čudim se mraku ni oblaku,
Ni Vrbasu, što se često muti,
Ni Travniku, što je u dolini,
Ni Vakufu, što je u ravnini,
Niti Pruscu, što je pri planini, 5
Već svom dragom, što se na me ljuti.
Da je zašto, nebi ni žalila:
Što sam drugog okom pogledala,
I što sam mu vezen jagluk dala.
Ako sam ga okom pogledala, 10
Nisam njega srcem sevdisala,
Sevdisala, ni begenisala;
Ako sam mu vezen jagluk dala,
I njemu sam bolji ostavila,
Na kojem je drvo bademovo, 15
I na njemu triest i tri grane.
Sve su grane od suhoga zlata.
Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne, sakupio i na sviet izdao Kamilo Blagajić, U Zagrebu. U komisionalnoj nakladi akademijske knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch). Tisak dioničke tiskare. 1886., str. 17-18.
