Evo san ti doša
Iz daleka mista,
U darove tebi
Nisan doni’ ništa!
Vengo san ti doni’ 5
Slavić - grlo moje,
Kojc će proslavit
Slavno ime tvoje!
A sad ću te počet
Od glave slaviti, 10
Povr’j glave tvoje
Venac postaviti.
Anđele nebeski
Visokoga vrata,
Na tebi je kruna 15
Od suvoga zlata.
Tvoje jesu vlasi
Sve u jedan pramen;
Na glavi ti stoju
Kako dragi kamen. 20
U tebe su kose
Kakono u vile,
U koje saplićeš
Cendal modre svile,
I koje pribadaš 25
Zlatnimi iglami;
Lipo ti pristaju
Meji gospojami!
U tebe je čelo
Povijeno s vlasmi, 30
Kakono mlad misec
liti pod oblaci.
U tebe s’ obrvc,
Ispod nji dva oka,
Kakono dvi zvizde 35
Sunca od istoka!
U tebe je nosac
Srid lišca usađen,
Liljanon i ružon
Prilipo ograđen. 40
A ta tvoja usta
Kada progovore,
Regbi da se vrata
Od raja otvore.
A ti tvoji zubi 45
Drobni tere gusti,
Lipo ti pristoju
U rumeni usti.
Ta tvoja bradica,
Na srid nje jamica, 50
Na mome srdašcu,
Žestoka ranica!
U tebe su ruke
U mišican jake,
Kojeno se goju 55
Za mlade junake!
U tebe su pleća
Kano u junaka,
Na kin bi prijala
Sokola divjaka. 60
A ta tvoja škina
Široka u pleći,
Koja mene, tužna,
Kasno čini leći!
U tebe su prsi 65
Širokoga poja,
Na njin dvi jabuke
Rajskoga pokoja.
A te tvoje noge
Kada potrepeću, 70
Regbi, dušo, vilo,
Da biser izmeću!
