Misal me obujmi odveće velika

Извор: Викизворник
Misal me obujmi odveće velika
Писац: Nepoznati autor
806. pesma drugog dela Ranjinina zbornika.




Misal me obujmi odveće velika
   umrijeti da bi mi, - to je sva mâ dika;
jer volju služiti smrt prijeku da dođe
   nego se tužiti prid svake gospođe,
odakle nitkor nije tko me će požalit, 5
   da mi da ufan'je i sebi primilit,
ali ki blag nauk mojojzi mladosti,
   da ne ima vijek jauk ni gorke žalosti.
Još ako u jednom ufan'ju ne bude,
   tući ću s kamenom nesrjeće prihude. 10
I takoj misleći moj život prjehudi,
   očima suzeći hodeći ja svudi,
u taj čas spoznah se te uzbih misal su;
   zora se pokaže, s očiju strh suzu,
rastvorih očice, pogledah nebesa, 15
   gdi zraka s danice sva cvijetja uresa.
Uresi i mene i moje očice,
   i tuge pakljene pođoše s nožice.
   I taj čaš razumjeh jedan glas s nebesa, -
   s pametju dobar bijeh, svijes mi se odveza, - 20
i reče: "Sliši me! ja sam taj što žudiš,
   došao sam na vrime, što se sad začudiš?
   Viđu da s' uhiljen s velikom žalosti, -
   bio s' ti umiljen od svake milosti.
Ako ćeš moj nauk, da živeš u miru, 25
   da ne imaš vijek jauk, ne služi čemeru;
   ja ne imam svu krjepos sve sasvijem na[d] tobom,
   davši ti mu milos, neć veće bit robom,
ni ćeš znat jadni trud ni čemer pakljeni,
   ni predat odasvud prijat stril ljuveni. 30
   Jer rados tko ima, on ne zna tužice,
   ni plače očima s čemerom suzice,
neg svuda kad hodi srcem se veseli,
   zašto se slobodi od gnijeva ki želi.
   To li ćeš bit sluga, kako si dosle bio: 35
   eto ti sva tuga koju si ljubio,
ter veće ne spomen' prida mnom odsada
   vijek ognjen taj plamen, trpi ga odsada.
   To li me budeš zvat da dođem na pomoć,
   hotje' sad dobro znat, neću ti nigdar doć, 40
nego ću iskati sve tuge najveće,
   i k njim ću pristati da t' svud dam nesrjeć[e];
   zašto ti takoj hoć i tvoja tamna svijes,
   jer tugu nećeš oć. Cjeć koga ti ne smiješ,
reci mi, tko je taj vladalac na[d] tobom 45
   ter trpiš ovi vaj i čemer vas [s] zlobom?
   rec' mi ga slobodno, nemoj se bojati,
   ako neć prijadno tvu mlados skončati.
Hoć da te slobodim od gnijeva velika
   i s tobom nahodim sva bil'ja razlika 50
   koja su podobna za tvoju tužicu,
   i vele izrodna, i s cvijetkom travicu?
Zašto je travicâ od svake krjeposti,
   i svaka ranica ima lijek jur dosti:
   zla misal s tužicom sasvijem će izginu[t] 55
   [i] jad sa suzicom veće se ne dignut.
Sve dni ćeš pribivat s velikom radosti,
   s vesel'jem uživat zajedno starosti."
   Ti s', Bože, pokoj moj, misleći sve tebe,
   sluga t' sam u svem tvoj, za te ću dat sebe. 60

                   Dosta.