Mali pastir

Извор: Викизворник


Mali pastir

Jedan mali goveda je pasal,
Uvek su ga drugi tukevali.
Prišal doma, brat ga je tukeval.
On put je šal nazad krave pasti,
Natukli ga aj drugi volari. 5
Plačuć šal je va jenu rebarcu,
Onde vidi dve zmije velike,
Koje ziju na suncu teplome.
Uzel rubac iz žepa svojega
I sa rupcem hlad im je napravil 10
I otišal bratu rojenomu.
Kada mladi opet sutra nazad,
Najde tamo dve vile goršćice
I govori tim vilam goršćicam:
„Hote brže, vile mi, od tude, 15
Tu su čera dve zmije ležale,
Tu ležale na suncu zijale.
Zel sam rubac iz žepa svojega,
I sa rupcem hlad sam njim napravil.“
Pa ga prva zapitala vila: 20
„Ča biš, mali, ti za tvoje mito,
Ča si onem zmijam hlad napravil?“
„„Niš ne pitam,nego da sam junak.
Prvo me je svaki jako gnjavil,
Vrnut ću njim aj milo za drago!““ 25
Druga pita: „Ča ćeš ti za mito,
Časi onem zmijam hlad napravil?“
„„Niš nepitam,negomalo ovac.““
Govori mu divojčica mlada:
„Hodi tamo do te vele škulje, 30
I mi zovi ovčice iz škulje.
Nemoj mi se va škulju ozirat,
Spreda gledaj, nazad se ne ozri,
Kad se ozreš, nete ovce vanka.“
A on ode bratu rojenomu. 35
Govori mu njegov brat rojeni:
„Kako si mi to blago napasal?"
Uzme brate šibu drenovicu,
I nemilo lupati ga stane.
A brat se je vrlo razjadio, 40
I za kraki on mi kravu zgrabr
I hiti ju priko krova kuće.
„Mili brate, sad grem ovce pasti.“
On je išal do te vele škulje,
I iz škulje ovce mi zazivlje. 45
Spreda gleda, nazad se ne ozre,
Kad se ozre, ne će ovce vanka.
I on reče: „sad jih imam dosta!"
Sada on mi svoje ovce pase
Po planinah, kuda njemu drago, 50
Po planinah i po polju ravnu.
Prosila ga mila majka svoja:
„Molim te ja, poslušaj me, sinko!
Nemoj delat kvara nijednomu.
Tebe kljenu i tvoju majčicu, 55
Da po tuđem ti mi ovce paseš:
Prodai ovce i hodi po svetu!“
I posluša milu majku svoju,
Ter mi ide k moru ovce pasti.
Pasal ih je jeno leto dana, 60
Krajen pasal, a na more pojil.
I mu tamo bela knjiga dodje,
Da mu care celi grad popalil
I majčicu malo živu pustil.
Pusti konje i ode do cara: 65
Kad je došal caru čestitomu,
On ne more s carem govoriti,
Al su straže na četiri strane.
„Bog pomozi, vi, careva straža!
Jeli morem s carem govoriti?" 70
Lepo njemu straža odgovara:
„„Moreš,moreš,slobodno ti bilo!""
Prišal caru u bilu kamaru
I on počel s carem govoriti.
Turski care začme mu se hvalit: 75
„Grad sam spalil Kraljeviću Marki
I majku mu malo živu pustil.“
A on opre svoja prsa jaka
I govori turskomu cesaru:
„Gledaj samo, care gospodare, 80
Ča ni ovo Kraljeviću Marko?"
Pa se Marko na cara razjadi
I udri ga nemilo po glavi,
Da se j’ srušil nasredi kamare.
Kad to vide svi carski stražari, 85
Skoče oni i primu junaka.
Dali su mu slabega konjića
I još k temu vrlo slabu sablju.
I ga vode na to polje ravno,
Da te njemu glavu odsekati. 90
I zaviče Kraljeviću Marko:
„Sestro, vilo, pomozi mi sada!
Pomozi mi sada al’ nikada!"
Skoči vila Kraljeviču Marku
I promeni njegovega konja 95
I mu dava naoštrenu sablju.
Onda šeće Kraljeviću Marko,
Se soldati ki su okol njega,
Jedan mi se va krvi zataja
I ga prosi milen glasom svojim: 100
„Boga tebi, Kraljeviću Marko,
Molim te ja oprosti ti meni!“
Al govori Kraljeviću Marko:
„„Ne ću ja ni tebe oprostiti,
Nego ću ti glavu odsekati.““ 105
Još mi išal care gospodare
Na planinu, na visoku goru,
Da će gledat Kraljevića Marka,
Kako te mu glavu odsekati.
Kad je Marko obredil soldate, 110
On mi skoči na svom konju vranjen,
Navrh gore do turskoga cara,
I do cara i njegove ljube.
Pa mi stegne odi pasa sablju,
Da će caru odsekati glavu, 115
A i caru i ljubi njegovoj.
Začne plakat njega verna ljuba.
Još govori Kraljeviću Marko:
„Boga tebi, silni turski care,
Valje bin ti odseka ja glavu, 120
Ali mi je milo tvoje ljube."
Pusti cara Kraljeviću Marko,
Pusti cara i njegovu ljubu
Ter on ide svojoj miloj majki.

Stj. Žiža, br. 48. od Mate Košare, koji ju je čuo od Ćića Maglice.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 36-37.