Majka Margarita

Извор: Викизворник


Majka Margarita

Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica,
            ona mala ptica;
ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju,
            ona mala ptica.
Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila, 5
            ona mala ptica;
ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu,
            onu malu pticu;
a biše ju zaskočijo sjajni misec na istoku,
            onu malu pticu; 10
ali ono ne biše drobna ptica lastovica,
neg mi ono biše stara majka Ivanova,
            majka Margarita.
Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka,
            majka Margarita. 15
Na nju mi je našetala bila vila planinkinja,
ter mi side bila vila staroj majci besiditi,
            majci Margariti:
»Ča mi tako cviluješ, stara majko Ivanova,
            majko Margarito? 20
Koja ti je nevolja grozne suze prolivati,
            majko Margarito«?
Side to mi stara majka biloj vili besiditi,
            majka Margarita:
»Ostaf me se, bila vilo, jadi te se ostavili, 25
            planinkinjo vilo!
Dvi su meni ijute rane na mojemu željnom srcu,
            planinkinjo vilo;
obe su mi jadovi ljute rane otrovane,
            planinkinjo vilo! 30
I ovo ih ne mogu jadna majka priboliti,
            posestrino vilo!
A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu,
            posestrino vilo!
Ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga 35
            posestrino vilo!
a Ivana hranila mila sinka od srdašca,
            jedno malo dite;
i kad sam ih jadna bila do vitestva dohranila,
po njih mi je svitla zora od istoka poručila, 40
            posestrino vilo!
Obih sam ih jadna majka svitloj zori otpravila.
Da li eto ne znadem za njih smrti ni zivota,
            vilo posestrino!
Neg su mi se zli bilizi jadni majci ukazali, 45
            majci Margariti;
gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada,
            ona črna ptica;
a bihu mu črna pera sva od krvi ustrapana,
            onoj črnoj ptici. 50
Sila sam ga jadna majka kumiti i bratimiti,
            onu kobnu pticu;
»»Kaži meni, gavrane, te bilige do istine,
            ptice zlokobnice;
a ja ti se jadna majka virom mojom obituju, 55
            moj črni gavranče;
da ti hoću trudna pera sva suzami prohladiti,
            ptice zlokobnice.««
Da li ne hti na mene huda ptica ni gledati,
            ona huda ptica; 60
nego to mi odleti u planinu črnu goru,
mene majku ostavi grozne suze prolijući,
            majku Margaritu.
Side to mi bila vila staroj majci besiditi:
»Ovo ću te, stara majko, radi boga uprašati, 65
            majko Margarito;
ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli,
kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?«
Side to mi stara majka biloj vili besiditi:
»Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, 70
            posestrino vilo;
lasno ću ih jadna majka iz tamnice iskupiti,
            posestrino vilo;
za braca ću mojega dati moju rusu glavu,
            posestrino vilo; 75
a za sinka Ivana živim ognjem izgoriti,
            za to mlado dite.«
Sila mi je bila vila staroj majci besiditi,
            majci Margariti:
»Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule, 80
            starice nebogo;
da li ću ti istinu, jadna majko, povidati,
            starice nebogo;
bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica,
            Majko Margarito; 85
ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive,
            starice nebogo;
da se nigdar od tebe sestre svoje ne spomene,
            majko Margarito.
A kada si od sebe sinka svoga otpravila, 90
            ono mlado dite;
onda se je u tebi srdašce okamenilo,
            starice nebogo;
jer kada mi on dojde u Primorje valovito,
            ono mlado dite; 95
na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja,
            na to mlado dite;
ona venac vijaše od primoga vilovita,
            mlada Primorkinja;
ondi mi se oni bihu očicami sagledali, 100
            mladi i gizdavi;
očicama sagledali a srdašci saljubili,
            mladi i gizdavi.
Biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila,
            ono mlado dite; 105
da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati,
            starice nebogo.
Cvili, majko, i žali i prolivaj grozne suze,
            majko Margarito!
i da ti se nikadare od suz lisca ne osuše, 110
            majko Marganto;
nit ćeš bratca dozvati, nit ćeš sinka dočekati,
            starice nebogo!«

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Hrvatske narodne balade i romance, uredio Olinko Delorko, Zora, Zagreb, 1951., str. 17-20.