Mada/12
| ←Šena jedanaesta | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA DVANAESTA |
Šena trinaesta→ |
VESELA: Jes li ga prispo, siromaše Obložderu? jes li probavio vino?
OBLOŽDER: Ja ne znam, što ti je bilo ni kako. Znam ovo, da sam gotov za otiti se utopiti i ne doći nigda na oči gosparu Pavu; nego, moja Veho, moje veselo dobro, kada čuješ, da sam koju godi učinio od sebe za onu ljubav koju ti u S. & V. Ser. u srcu nosim, proplači me, nebore, i proskubi se nada mnom, er ti ne imam nikoga srčena, kо bi me ni požalio ni svijeće užego.
VESELA: Što ti je, nebore? što je intravenjalo? Spovijej meni, jeda se koje remedio nađe.
OBLOŽDER: Zna moj trud gora i lug, dubrava i polje,
pravo je, da i ti, drug, znaš moje nevolje.
Ovo ti, Veho, od velike tužice kantam, er mi se srce cijepa na pola; dečipo sam gosparu Pavu jednu fakoltat intijeru, a sad ne znam, kako ću mu na oči doći.
VESELA: Jeda mu si drijeva razbio?
OBLOŽDER: Veće, veće, nebore.
VESELA: Jeda mu si sve vino po konobi prolio?
OBLOŽDER: Gore, gore.
VESELA: Jeda mu si baštinu poriko?
OBLOŽDER: To bi ništa bilo. Gore tisuću puta.
VESELA: Jeda mu si kuću užego?
OBLOŽDER: I to bi se ađustalo, ma se ovo nikako ađustati ne može.
VESELA: Da što može biti, potuži se i reci meni?
OBLOŽDER: Ah jaoh, spenđo sam u tovijerni šes dinarića, što mi je bio dao za njekoga, a sad niti je dinarića, niti sam posla opravio. Jaoh, moja Vesela, jaoh!
VESELA: Koji je to posao? Govori, neka te pomožem, ako mogu!
OBLOŽDER: Ne bih uzo, da ga vrag iznese; hodno ovamo za kantunatu, to ću ti i spovijediti.
VESELA: Hodmo, utaži se, nebore!
OBLOŽDER: Jaoh, moj gosparu! Jaoh, šes dinarića! Jaoh, moja Vesela! veće izgubi tvoga žalosnoga Obloždera; tvoje šence, tvoj razgovor, tvoje vito koplje, tvoju desnu ruku, tvoju perlu za baretu, jaoh!
Референце[уреди]
