Po poju konji igraju,
er se na largo spravjaju
po l’jepe Ane nevjeste.
Kad su po nevu hodili,
uz put su dunje sadili; 5
kad su se s nevom vraćali,
uz put su dunje trgali,
na konju nevi davali.
S njima se neve njeguje;
niz konja dunje bacala. 10
Loša jom sreća priskoči,
nevi se kosa rasplete.
Poklikne s konja nevjesta:
»Jeda li koga od roda,
al moga ali Pavlova, 15
da bi mi kosu opleo!«
Kada to začu mlad Pavle,
mlad Pavle brzo priskoči
i nevi kosu oplete.
Loša mu sreća priskoči, 20
dobar mu mač se otpenje
i udre nevu u svce.
Kad vidje mlada nevjesta,
s jabukom ranu zatisne,
mahramom tankom potisne. 25
I tako konja jezdeći
do bijela dvora Pavlova.
Vidje hi majka Pavlova;
prid b'jele dvore šetala.
pod nevom konja primala. 30
Reče jom s konja nevjesta:
»Gospođo, majko Pavlova:
božije daj mi molitve,
Pavlove meke ložnice!«
Al reče majka Pavlova: 35
»Koje su ovo nevjeste,
kad traže s konja molitve,
Pavlove meke ložnice!«
S konja ju stara primala,
daje jom božje molitve, 40
Pavlove meke ložnice.
Kad leže mlada nevjesta,
netom se glavom nasloni,
dušu je svoju pustila.
A1 poklikne mlad Pavle: 45
»Prestan’te bubnji srebrni!
Ne svir’te, svirle srebrne!
Ne igraj, kolo okolo!
Umre nam mlada nevjesta!«
Kad čuje majka Pavlova, 50
al Pavlu sinu govori:
»Proklet mi bio, sinko moj!
Nije to prva ni druga,
neg ti je, sinko, deseta
od tvoga mača prokleta! 55
Koliko ja ti govorim,
da sobom mača ne nosiš!«
Референце
Извор
Zlatna jabuka, Hrvatske narodne balade i romance, II knjiga, uredio Olinko Delorko, Zora, Zagreb, 1956., str. 46-47.
