Ljubovnici/12

←Jedanaesti prizor

Ljubovnici Писац: Nepoznati autor Dvanaesti prizor

Trinaesti prizor→

Dvanaesti prizor

INTRIGALO i STARAC

INTRIGALO: O, gosparu Lovro, jes ura da te ištem, ja bih deboto rekao da si namuran na bokaru, a ne na gospođu Lukreciju, kad te nije i nećeš stat na dogovor.
STARAC: Česa nijesam namuran? Česa me nije? Česa ne stojimo na dogovor? Namuran
sam, Intrigalo, namuran, to budi sikur, e ovo me, što hoćeš?
INTRIGALO: Jesam li ti rekao da se često činiš vidjet, a ja trijeba da te ištem po karti od naveganja. Gdje si se u vraga zabio? Jer želim da čuješ jednu novu eskvizitu za tebe.
STARAC: Ah, ah, ah, reci mi, moj lijepi Intrigalo, jer ti mi dohodi ježnja od feličitati. Što je, brate, što?
INTRIGALO: Otišla ti je ona hudoba zaisto Anka i za ona dva dukata što smo joj darovali kupila je jednu britvicu od srebra i dala je razumjet^[1] gospođi Lukreciji da ju je našla i da to nije nitko izgubio nego tvoje gospostvo, a to sve za uzet razgovarat se od tebe.
STARAC: Ečelento, per vita mia! Da eto joj druga dva dukata namjesto onijeh, merita ti ih čerto. Da što je bilo za to?
INTRIGALO: Gospođa Lukrecija, kako skrupuloza vladika^[2], hoće da se vrati onomu ki je je izgubio, i zato će poslat Proždora da ište jeda se nađe gospar. Nać se neće, jer je nije nitko izgubio, to će tako ona ostat mirna.
STARAC: Dobro je to. Da koji su se razgovori od mene učinili?
INTRIGALO: Kad je Anka spomenula tvoje gospostvo, ončas je rekla gospa Lukrecija:
„Veramente, gospar Lovro Kalebić vele je galant. Još sam čula od pokojnoga djeda da
vele lijepo udara u violin. Zato bih ga uzela čut." I mi ti smo s Ankom odlučili, da dođeš večeras pod prozor s violinom oko dvije ure i da poudaraš, a ona će uto opeta preuzet s njom razgovor i usadit njoj u srce tvoju ljubav. Je li ovako lijepo?
STARAC: Lijepo i prelijepo. Ja idem akordat violin, jer nijesam u nj udarao jes vele godišta. Nego, kad ću otit?
INTRIGALO: Jesam li ti rekao, oko dvije ure noći, ma se nemoj okasnit.
STARAC: Lassa far a me! Che felicita!^[3] Što ti je entrata od Karbana i baština od Mulina!^[4]
INTRIGALO: Intrigao sam ih nazbilj, a sad: mano a destrigare^[5]. Evo sreće, evo Proždora! Kako mi sve pulito reuškava.

Референце

1. dati razumjeti - prevariti
2. vladika - plemkinja, gospa
3. Lassa far a me! Che felicitŕ! (tal.) - To je moja briga. Koje li sreće!
4. entrata itd. „Točno se ne razabire na što Starac misli, na Lukrecijino imanje kojega bi se on, lakomac, htio domoći, ili na vlastito, koje, kao vrijednost, uspoređuje sa srećom što će mu je pružiti Lukrecija. Upada u oči da je u komediji, u kojoj su inače sve sastavnice strukture posve jednostavne i jasne, nejasna aluzija upravo u tom kontekstu gdje se odjednom spominju, izolirani, ti lokaliteti. Stoga mi se čini uvjerljivim pretpostaviti da je prepisivač-adaptator sam unio ta imena, kojih po svoj prilici u matici nije bilo, ili je na tom mjestu zamijenio rečenicu." (F. Čale) Karban i
   Muline su predjeli u Trogiru.
5. mano a destrigare (tal.) - počnimo razmrsivati