Beg Ivan-beg na gradu sjeđaše,
vjernu ljubu na krilu držaše,
vjemoj ljubi tiho govorio:
»Kaži meni, vjerna ljubo moja,
što je šire od sinjega mora, 5
što je brže od siva sokola,
što je draže od mile matere?«
Tomu se je ljuba nasmijala,
smijući se Ivi govorila:
»Aha, aha, Ivo, dosjetih se! 10
Šire nebo od sinjega mora,
brže oči od sivog sokola,
draža draga od mile matere!
Kaži, Ivo, jesam li ti draga?«
»»Jesi meni, vjerna ljubo moja, 15
kao moja u prsima duša.««
»Ivan-beže, na tom mala hvala,
svakomu je svoja duša draga,
već mi kaži, kako sam ti draga?«
»»Ti si meni, moja dušo, draga, 20
kao moja ostarjela majka!««
»Beg Ivan-beg, na tom t’ mala hvala,
svakomu je svoja majka draga.«
»»Moja ljubo ti si meni draga
kao moja jedinica seka.«« 25
»Ivan-beže, na tom t’ mala hvala,
svakomu je svoja seka draga.«
»»Moja ljubo, ti si meni draga
kao konju u proljeće trava,
mladu momku u jesen djevojke, 30
l’jepoj djevi u proljeće cv’jeće.««
»Ivan-beže, na tomu ti hvala!
Sad ja znadem, da sam tebi draga:
konju trava najmilija hrana,
momak voli u jesen djevojku, 35
mlada djeva u proljeće cv’jeće.«
Skoči Ivo na noge lagane,
objema je rukam’ zagrlio,
poljubi je u bijelo lice,
poljubi je i dva i tri puta, 40
da ko broji bez broja bi bilo.
