Liječnik i za nevolju — Le Médecin malgré lui/17
| ←Šena šesta | Liječnik i za nevolju Писац: Молијер Šena sedma |
Šena osma→ |
Reno: Koje su droge, gosparu, ono koje si naredivō? Čini mi se da im nigda nijesam čuo imena.
Petar: Ono su droge s kojijem se služi kad je velika potreba i kad veće pripre.
Reno: Jesi li igda vidio djevojčicu onako svevoljnu kako nju?
Petar: Djevojčice su veće puta malo tvrdoglave.
Reno: Ti ne možeš vjerovat kako je zamahnitala za tijem Džonom.
Petar: Velika vrućina od krvi čini to u čeljadim mladom i koji su saviše živi.
Reno: Ja za mene, potom sam obaznō silu od ove ljubavi, uzeo sam ončas, i tako slijedim, čuvat moju kćer i držat je zatvorenu. Nego što cijeniš?
Petar: To si pametno učinio.
Reno: I lijepo sam s tezijem učinio da jedan z druzijem ne ima česa činit ni manje znat jedan za drugoga.
Petar: Vrlo dobro.
Reno: Bila bi se dogodila koja klopotarija, da sam je pustio da se oni mogu vidjet.
Petar: Bez dubija.
Reno: I kakva je, ja znam da bi joj bastalo uteć zajedno s njim.
Petar: To vrlo prùdēnto promišljate.
Reno: Bio sam avizan da je činila sve što je znala i mogla za s njim govorit.
Petar: Mahnitice!
Reno: Ma će samo lomit zube zaludu.
Petar: O, o!
Reno: Činit ću ja da ga ne može ni vidjet.
Petar: Ne ima je s ludijem činit, i ti znaš njeke klance od kojijem ona nije ni čula ni govorit. Ti si bistar koliko je dosta. Bog mi te podržō u životu.
|