Liepa Katarina

Извор: Викизворник


Liepa Katarina

Knjigu piše lipa Katarina,
Te je šaje brajnu rojenomu:
„Moj Ivane, moj rojeni brajne,
„Ne mogu ti od zuluma stati,
„Od zuluma proklete maćije; 5
„Nepaz' da smo dica dizdarjeva
„Nego da smo mulenje carevo,
„Il ću, brate, Splitu na Latine,
„It ću, brale, u carevu vojsku?
Kad je bila knjiga doletila, 10
A na bile ruke Ivanove,
Knjigu štije, grozne suze lije.
Knjigu štije, čvrsto drugu piše,
Pa je u njoj lipo besidio:
„Bora tebi, sele Katarino, 15
„Ti ne odi Splitu na Latine,
„Jer s'u Splitu ta mudra gospoda,
„Lipa jesi objubiće mi te,
„Već ti kroji na mušku ajine
„Kako nosu careve delije; 20
„Sakrij dojke pod divan-jačermu,
„Žute kose pod kalpak savije,
„I ti odi u carevu vojsku."
Kad je bila knjiga doletila
A na ruke lipe Katarine, 25
Knjigu štije lipa Katarina,
Knjigu štije a na nju se smije.
Brzo kroji na mušku ajine,
Kako nosu careve delije,
Krije dojke pod divan-jačermu, 30
Žute kose pod kalpak savije,
Pako grede u carevu vojsku.
Kad se mrkla noćca zavatila
Stane mislit lipa Katarina,
Kud će mlada nošcu noćevati? 35
Sve je misli u jednu smislila,
Ona grede seli Begovici.
Kad je došla seli Begovici
Onda jon je mlada besidila:
„Otvor' dvore, Perin-Begovice, 40
"Na dvore ti drag prijatej dojde."
Ali jon je mlada govorila:
„Ne otvaran bile dvore moje,
„Već najdražen prijateju momen,
„I Ivanu brajnu rojenome." 45
Opet jon je mlada besidila:
„Otvor' dvore, Perin-Begovice,
„Na dvore ti drag prijatej dojde."
Al se mladoj smanje nemogaše
Pa jon onda dvore otvoraše; 50
Ona spravja gosposke večere,
I još spravja mekane dušeke
Di će care večer večerati,
1 još mrklu noćcu noćevati.
Kad je bila zora zabilila 55
I viasići goru zavatili,
I danioa trake pomolila,
Rano rani lipa Katarina,
Pa dozivje Perin-Bcgovicu:
„Bora tebi, Perin-Begovice, 60
„Ti mi pojdi u gornje komore,
Pa privrni mekane dušeke,
„Tot ćeš naći škatulu od zlata,
„U škatuli jabuku od zlata."
Kad to čula Perin-Begovica, 65
Ona pojde u gornje komore,
Te privrće mekane dušeke;
Al kad vidi lipa Katarina,
Prikorači dobra konja svoga,
Te poleti niz to poje ravno, 70
Kano zvizda niz to nebo sjajno,
Ali mlada Perin-Begovica,
Privrčući mekane dušeke,
Ona najde škatulu od zlata,
Al ni u njoj jabuka od zlata, 75
Ven je u njoj kosa divojaška;
Odma se je mlada domislila
Da je kosa sele Katarine,
Pa zaviče da se kula strese:
„Kud će sada, žalosna jon majka! 80
Pa dozivje Perin-Begovica:
„O moj beže, moja dušo draga,
„Nije ono care Dragomane,
„Već prilipa sele Katarina;
„Kud će sada, žalosna jon majka!" 85
Kad je beže riči razumio,
On se baci na dobra konjica,
Te poleti kano sokol lica,
Za prilipon mladon Katarinon.
Ni je moga okon sagledati 90
A kamo li konjen dostignuti!
Leti Kate kano bila vila,
Dok je došla u carevu vojsku,
Kad je došla u carevu vojsku
Klanja jon se care sve do zemje, 95
A carica kroz veruge zlatne,
I dvi ćeri pod zlatnin prstenjen.
Služi brajna devet godin dana,
A kada je deseta nastala,
Al je ona brajnu besidila: 100
„Hoj Ivane, moj mili brajane,
„Restu dojke, puca anterija,
„Dojke su mi na promaju došle,
„Što se krije sakrit se ne more,
„A ja greden bilu dvoru momen." 105
Lipo jon je brajne besidio:
„Sritnjo došla mila seko moja!
„Sritnjo došla i sritnjo mi pošla,
„I uvika srića stobon bila!"

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Marjanska vila, ili Sbirka narodnih pjesama, skupljenih u Spljetu po Dujmu Srećku Karamanu, U Spljetu, Brzotiskom Ante Zannoni-a, 1885., str. 249-252.