Lavinija1/PRIKAZANJE PRVO

Извор: Викизворник
Lavinija
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJEN'JE PRVO-PRIKAZANJE PRVO




                 ČINJEN'JE PRVO

                 PRIKAZANJE PRVO

                 ENEA, AKATE, SVJETNIK, ASKANIJO I DRUŽINA

ENEA:

   O moji drazi, moji hrabreni,
koji u svakom trudu i tuzi
vazda jeste bili meni
ljubežljivi, vjerni druzi, 180
   eto, kо smo nebeskoga
kralja snižno mi molili,
kraljestva smo latinskoga
kraj žudjeni uhitili.
   Ali naša teška sreća 185
i odi nas ne ostavlja,
neg nam smeće iza smeća
iza truda trude spravlja.
   Počinuti mi scijenismo
sred obilne strane ove, 190
ali se u njoj namjerismo
na ognjene boje nove.
   Nije pokoja temeljita
ni vesela vik pod nebi,
u nijednom dobru od svita 195
čovjek miran nije u sebi.
   Ali za sve čes neprava
progonit nas napreduje;
veliku nam pomoć dava,
što pravednos s nam vojuje 200
   Jošte ovij eh od zemalja
mi ne dobro na kraj stasmo,
a u Latina vedra kralja
poklisara što poslasmo.
   On velike ne bez scijene, 205
kao je svaki vas vidio,
krepkom vjerom utvrdjene
s nam je uvjete učinio.
   Vrh uvjeta, za čes moju,
i da je vaša rados veća, 210
jedinu mi kćercu svoju
vjerenicu dat obeća.
   Sve to male kroz uzroke
s lude česti bi smeteno,
i oni čas u žestoke 215
ljute boje obratjeno,
   a to er nevješ Askanijo,
običajne slijedeć love,
košuticu jes ubio
mlade kćeri Latinove. 220
   Kolika se s toga dila,
о hrabreni moji bojnici,
s obje strane krv prolila,
vidjeli ste svi kolici.
   Ufam se, ufam, da se ne će 225
dugo vrijeme radovati,
tko je uzrok ove od smeće,
tko je zavrgo ove rati.
   Vi, hrabrene dike moje,
za malo se potrpite, 230
i žudjene na pokoje
hranite se i držite.
   Ne stiče se čas viteška
od onega tko počiva;
na svijetu se sreća teška 235
s ustrpjenjem pridobiva.
   Sudjeno je, kо vidimo,
u nebeskom višnjem dvoru,
teške trude da trpimo
i na suhu i na moru. 240

DRUŽINA:

   O vojevoda naš izbrani,
sinu Ankiza razumnoga,
svud scijenjeni, svud pjevani
cić razuma stavna tvoga,
   sve koliko ovo nami 245
s hotjenjem se božijem zgađa,
podnesenijem za tugami
neka je paka rados slađa.

AKATE:

   Spomen'mo se, što Apolo
nam u Delfijeh prorokova; 250
što Arpija kletijeh kolo;
što li mudros Elenova;
   što tvoj ćaćko mudri Ankize
često nami spomeniva,
ki se iz truda ovijeh ize, 255
sad nebeska polja uživa;
   što Kumea nam Sibila
sred kamene spjeva spile,
koja nam je navijestila
strašne boje i nemile: 260
   tiberinska brza rijeka
sva da će se zakrvavit,
da Junone huda i prijeka
ne će se od nas nigdje ustavit;
   da zle Grrke i drugoga 265
ovdje ćemo naći Akila,
koga, kako i prvoga,
božica je porodila;
   najposlije mudra i stavna
zarede se proročnica, 270
iza truda druzijeh spravna
da ti je ovdje vjerenica.

ENEA:

   Moj svjetniče, vrijedni Akate,
i vi ostala družbo mila,
ki čas vječnu dobivate 275
kroz viteška vaša dila,
   ufam, ko su ispunjena
proročanstva tijeh proroka,
da će ovdi podnesena
od nas biti zla žestoka; 280
   tako da se zgodit ima,
kao rekoše isti oni,
da za trudim krvavima,
kijem nas huda čes progoni,
   jošier ćemo puni slave 285
suprotive sve dobiti,
i sred lijepe tej države
u miru se pokojiti.
   Svaki od vas u toliko,
kako i dosle, družbo moja, 290
smiono srce i veliko
nastoj kazat posred boja.
   Smionu čeljad sreća utješi,
tko je smion, slavu stječe,
a od strašiva srca bježi 295
čas i hvala tja daleče.
   Nu ti, dragi moj porode,
ne moj s naglom tač pametim
sretat bune, trude i zgode,
neprilične tvojijem ljetim. 300
   Desnica će za sad moja
i mač ovi trjeskoviti,
dokle uzrasteš, posred boja
tebe čuvat i braniti;
   a ti slatko moje ufanje, 305
kad se upazit budeš jači,
kroz junačko djelovanje
neprijatelje naše tlači.

ASKANIJO:

   Pače, ćaćko, ja ću prvi
za te u svakom trudit boju, 310
ni ću štedit moje krvi,
za uzmnožit slavu tvoju.
   U kriposti tve viteške
lijepo mi se izgledati;
pravo je, da ima trude teške, 315
tko je rodjen za vladati.

ENEA:

   Po činjenju, sinko, momu
uči krepos i trud pravi,
a je da višnji u drugomu
bolu sreću tebi objavi. 320
   Ćaćko Enea, dundo Ektore
čin' da ti su svud izgledi,
kao se slava steći more,
čas neumrla kao se slijedi.
   Nu mi, mili druzi moji, 325
hod'mo dospjet ukopati
vitezove jur koji
poguraše posred rati.
   Dostojno je, poštovani
da su od nas i sa više 330
oni, ki nas u ovoj strani
svojom krvim utvrdiše.
   Palantovo tijelo paka,
smrtnu spravu kad spravite,
dio najboljijeh od junaka 335
bolnu ćaćku ponesite.
   Ah, zli Turno i nepravi,
koji u madca hrabrenoga
tvu desnicu okrvavi
i ote dio srca moga, 340
   tvom ćeš krvim platit meni
smrt, kom ga si porazio,
i oružje, u nescijeni
koje mu si ugrabio.
   A evo iz grada Laurenskoga 345
kralj s kraljicom na dvor hodi;
mir, za dana ki je ovoga,
među nami, njih izvodi.
   Koliko bih s moje strane
veseo bio nada svima, 350
da mir ovi vječni ostane,
ki za danas podah, njima!





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.