PRIKAZANJE DRUGO
KRALJ LATIN, KRALJICA AMATA
KRALJ LATIN:
Pusti misli pune smeće,
i razvedri tvoje lice,
ni se srči na me veće, 355
moja ljubi i kraljice.
Ja bih želji srca tvoga
jošter davno pogodio,
i za Turna hrabrenoga
našu kćercu zaručio; 360
nu bogovi višnji brane,
da ju njemu dat budemo,
hoteć zete inostrane
da u kuću dovedemo.
Sto proroka, sto zlamena, 365
sto prikazni nami priti,
da ona s nikijem sadružena
neg s tuđinom ne ima biti.
One pčele, ke su od skora
sjedinjene i vesele 370
u grad ovi priko mora
iz daleka doletjele,
ter na lovor uzvišeni,
ki nam resi dvore bile,
uspele se, i medeni 375
stan oni čas tuj zgradile;
oni plamen, ki na glavi
Lavinije lijepe i mlade
bez nijedne se štete objavi,
što nas ljuto svijeh pripade: 380
kо znaš dobro, hoće rijeti,
da se od nas ovdi čeka
zet plemenit, koga iznijeti
sreća će nam iz daleka;
da će naša kći na sviti 385
ime steći puno uresa,
i da će nas uzvisiti
nje plemenom do nebesa.
Svijeh proroka mjesta ovoga
ovo mudri zbor govori, 390
Faunu su ovo ćaćka moga
srećni za nas odgovori.
KRALJICA:
Kralju, izmi si iz pameti,
da ću podat ja nikomu
dragu kćercu mu na svijeti, 395
razmi Turnu hrabrenomu.
Sred čestite Italije
ni svjetljega, ni ljepšega,
ni boljega mladca nije
u svijeh djelijeh, izvan njega. 400
Ili život moj skratiti
desnica će sama ova,
ili ona ne ima biti
ničija ljubi, van njegova.
Za to se ne trudi, 405
er me ne ć' prignut vik,
da bude njoj hudi
Enea vjerenik,
i da ja dat budem
moj porod, moju diku, 410
i bogu i ljudem
mrzeću krvniku,
ki suproć zakonu
najprve sve ljubi
Kreusu, Didonu 415
himbeno pogubi.
S kijem svjetom ma kuća
da primi za zeta
udovca bjeguća,
nevjerna, prokleta? 420
KRALJ LATIN:
Čemu zla jezika,
kralice? ustavi,
i ne psuj bojnika,
koga vas svijet slavi.
Ne ču li besjede, 425
jučera ke meni
poruči Diomede
zatočnik hrabreni?
da nije od njega
posred sve gospode 430
viteza jačega,
boljega vojevode:
kao s mačem, kao s kopjem,
naučen iz mlada,
pod teškijem oklopjem 435
lijepo se on vlada,
kao jednak Ektoru
kripostim bi svojom
junačkom u zboru
visokom pod Trojom; 440
nu blagom da ćudi
Ektora nadhodí,
čijem stječe čas svudi,
čijem srca gospodi.
Ovaka jošte dva 445
da je Troja rodila,
Grčka bi zemlja sva,
ne ona, cvijelila.
Tijem zlobnijem jezikom
viteza ne pali, 450
koga isti s tom dikom
neprijatelj pohvali;
koji sve djeluje
po božjem hotjenju,
i šnjim se svjetuje 455
u svakom činjenju.
Višnjijeh su bogova,
kao vidiš, osude,
ma kćerca njegova
svakako da bude. 460
AMATA:
Što imaju s mom kćerom
bogovi činiti,
što li se nje vjerom
i stanom misliti?
Ja sam ju rodila, 465
ja sam ju slobodno
opeta vjerila
kao mi jes ugodno.
LATIN:
Od veće i sasma
bogove prisvete 470
ne scijeniš, ljubi ma,
i stavne njih svjete.
I mene kroz tvoj grih
usili, da tako
pogrdit budem njih, 475
i činit opako,
da riječi ne scijenim
kraljevske ja moje,
da vjeru promijenim
i kletvu u boje; 480
kletvu i viru stavnu, koju,
svjedočeći božje ime,
sklopih s banom trojanskime
i obećah mu kćercu moju.
Nigda tako huda i prijeka, 485
kako sada, nijesi bila,
pakljena je srda njeka
tvoju pamet obsjenila.
Zlu svrhu sam sebi
i teško zlo mijeni, 490
tko višnjijeh od nebi
ne sluša ni scijeni.
Čovještva nu moga
pustit mi činit ne ć',
er svjeta ženskoga 495
primati ne ću već.
Zlo stoji muž oni,
i svi ga ne scijene,
koji se nasloni
na lude svjet žene: 500
ženska svijes mnokrati
požude neprave
gradove privrati,
pogubi države.
Tim dvornici moji pođite 505
mudroga ti Dranča zvati,
i vijećnike plemenite,
s kojim se obćim svjetovati.
Šnjim danaska ja ću zborit,
kao činio jesam dosle, 510
i mudro se razgovorit
u ovako teške posle.
DVORANIN:
Lijepo je čuti svjete znane,
mudra je svjeta kripos jača,
nego vojske oružane, 515
neg tisuću bojnijeh mača.
