Koli ja prominjen ćutih se u meni
odkle bih učinjen dvoranin ljuveni!
Me bitje veselo razmisliv protrnu,
pake se dreselo u gork plač obrnu.
Ter vidim da ovoj ljubavi tko dvori, 5
u muci život svoj skončava i mori;
česte su s njim smeće i duge žalosti.
a rijetke odveće i kratke radosti.
Malo krat u tuzi, kojom se sveđ goji,
veselje okusi, i malo s njim stoji; 10
jak mal hip vedrinom nebo se oholi
i more tišinom, kad zima odoli,
kad z daždi i s mrazi i silom vjetara
sve na svit porazi i gnjevno sve hara.
